Nova Istra

368 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Samanta PARONIĆ ulogu, ističući se pritom savjesnim radom i poboljšanjem postojećega stanja raznim učinkovitim mjerama na prostoru koji se nalazio pod njegovom upravom. Dr. sc. Zdenko Balog dotaknuo se pitanja društvenoga i ekonomskoga položa- ja žena u Roču i na Buzeštini u razdoblju između XV. i XVII. stoljeća. Istražu- jući problematiku koristio se Knjigom računa bratovštine (crkve) i općine Roč (tzv. Kvaděrna ) – glagoljskim kodeksom koji donosi obilje podataka ne samo o priho- dima i rashodima bratovštine, već i o izgradnji i dogradnji sakralnih objekata, sva- kodnevlju, lokalnome gospodarstvu, međusobnim odnosima pojedinih društvenih slojeva, životnome standardu, ali i o ulozi žene u obitelji i cjelokupnoj zajednici. Cjelovitu transliteraciju i podrobnu analizu teksta prvoga dijela Kvaděrne izvršio je Dražen Vlahov (2006.), nedvojbeno jedan od najpoznatijih stručnjaka za glagolj- sku paleografiju. Pored ovoga hrvatskoglagoljskoga vrela, Zdenko Balog osvrnuo se na bilješke o položaju žena, koje se bilješke nalaze u dvjema zbirkama privatno- pravnih akata – Glagoljskome notarskom protokolu Andrije Matkovića te notarskoj knjizi buzetskoga bilježnika Martina Sotolića – kombinirajući dobivene spoznaje s latinskojezičnim vrelima i komparativnom istarskom građom. Na temelju obra- đenih izvora autor je ustanovio kako je početkom novoga vijeka položaj žene u bu- zetsko-ročkome kraju bio prilično povoljan, stoga je u braku ona zadržavala pravo samostalnoga raspolaganja donesenom imovinom. U kupoprodajnim se ugovorima pojavljivala kao ugovorna stranka, a u oporukama u ulozi sastavljačice ili uživateljice naslijeđenih dobara. Javne službe obnašali su isključivo muškarci, no zabilježeni su malobrojni slučajevi u kojima su se na čelu bratovština našle upravo žene, što svje- doči o posebnosti toga društvenog fenomena u istarskoj sredini. U središtu istraživačkoga interesa mr. sc. Jakova Jelinčića matična je knjiga vjen- čanih sovinjske župe 1845.-1876., čija iscrpna analiza predstavlja značajan prinos proučavanju demografskih strana toga mikroprostora. Autor navodi kako su zbog slaboga kretanja žitelja, a time i nemogućnosti pronalaska bračnoga partnera izvan župe, česti bili slučajevi vjenčanja osoba u krvnome srodstvu, za što se moralo do- biti posebno papino odobrenje – dispensa . Zaručnici su najčešće dolazili s područja buzetske i oprtaljske župe, kao i iz pripadajućih naselja župâ Vrh i Motovun. S obzirom na njihovu podložnost vojnoj obvezi, mladićima su dopuštenje za vjenčanje morale izdati građanske ili vojne vlasti, a djevojkama mlađima od 24. godine rodi- telji, odnosno skrbnici ili maloljetnički sud. Većina obreda obavljala se neposredno pred korizmu; svjedoci su uglavnom dolazili iz mjesta iz kojega su potjecali zaruč- nici, a u toj su se ulozi često nalazili sakristani. U navedenome razdoblju vjenčano je 300 parova, a pritom su zabilježeni nerijetki primjeri udovaca i udovica. Rad je opremljen tabličnim prikazima i grafikonom, što omogućuje lakše praćenje teksta i stjecanje uvida u ritam sklapanja braka u ovoj istarskoj župi.