Nova Istra

362 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Šura DUMANIĆ Neumoljiv je mistični tok rijeka razglobljena pa sad teci brid tvoga dlana Napuknuće No, kroz uski prolaz, između izvjesnosti bola i utočišta bez nje, zasuti smo neočeki- vano slikom izlaza, pjesnikovom oporukom, iako je opet u pitanju vis major. Poput rađanja novoga dana, kada s obzora iznenada prodire, ničim najavljeno, ali opet – izvjesno, nešto drugo: svjetlo! Tko može zaustaviti Prodor u svjetlo. I tu, u tom limbu pronalazimo nove, poetski dokučene, spone: Ikar Kamen temeljac Rock’n’rola... Pjesnik ni ovdje ne traga za smislom, on tek konstatira – neumitni prodor svjetla i stihove što vape za drugačijim prizorima: ...pa okrijepi rastavljenu braću Vrati im sve što su preselili I stupove hrama zamijeni... I eto nas na tlu nade, na terenu slobode, na metaforičkoj putanji zbog koje i vrije- di čitati poeziju. A ovu Damira Grubića – nikako samo jednom. Šura Dumanić, Rijeka