Nova Istra

357 DRUKČIJI ROMAN O PULI Nataša SKAZLIĆ: Bidon , Hena com., Zagreb, 2015., 177 str. Nakon brojnih knjiga o uspomenama o životu u jednome gradu, raznih introspek- cija, promišljanja i drugog, o gradovima kao subjektima, objektima i misaonim ime- nicama, objavljen je novi roman o Puli, ali napisan i percipiran s drukčijega gledišta. Bidon , djelo Nataše Skazlić, knjiga je o njezinu prvom, ranom djetinjstvu u Puli, gradu iz kojeg je otišla sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, ali s kojim i dan-danas ima vrlo čvrst odnos, iako to nije bilo uvijek tako. Djelo nije autobiografsko, pripovjedačica nije homodijegetska, odnosno između autorice, pripovjedačice i glavne junakinje nema znaka jednakosti, iako je u tekst utka- no mnogo emocija i intimnih trenutaka autoričina odrastanja. No, to nije Bildungs- roman, nije niti (auto)biografija, a ni romaneskna biografija, iako sadrži elemente svih navedenih žanrova. Autorica angažirano progovara o pitanju nasilja nad djecom, potaknuta tragedi- jom koja se dogodila njoj bliskoj osobi i umeće tu priču unutar „svoje“ priče o Puli. Opisi Pule iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća vrlo su autentični. Svatko tko zna gdje se nalazi zgrada/kuća s nekoliko stanova gdje je autorica odrasla može je zorno prepoznati iz toga opisa, a deskripcije djece s kojom se igrala tijekom dje- tinjstva izvorne su i realistično plazmirane. Ostatak je fikcija, naizgled pisana s lakoćom, no autorica je sama tijekom pred- stavljanja knjige potvrdila kako to nije bilo uvijek tako, da je riječ o složenu procesu nastajanja i stvaranja. Bidon je metafora najvrjednijih životnih trenutaka, ali i osjećaja, misli, trenutaka i ostaloga što se želi odbaciti. Može biti metafora nečega čega se potrebno rješiti ili, pak, nečeg što je potrebno zadržati, ali na distanci pa onda stalno nanovo onamo „ulaziti“ i tražiti što je potrebno.