Nova Istra

356 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Davor IVANKOVAC će se ipak mijenjati na ogromnu štetu Mađara! Mađarskoj su, vladalo je mišljenje, nepravedno otuđeni veliki teritoriji, a brojan mađarski narod, prepušten sam sebi, ostao je živjeti izvan domovine. Lajčo je bio uvjeren da će se Mađarska vratiti na svoje, kako je govorio, stoljetne prostore.“ Dio priča odlikuje sjajno psihološko profiliranje likova, osobito je to slučaj u„žen- skim“ pričama; osim spomenute o Kristinoj nesretnoj sudbini, valja izdvojiti i priču Sada su u Cile snovi ko od svile , koja problematizira neplaniranu trudnoću. Tomislav Žigmanov pisac je koji se ne boji emocija, sentimenta, ako treba i pa- tetike, također ni angažmana, dakako, ne u socrealističkom smislu. Njegov je anga- žman prije svega estetički. Prijateljski je „sklon“ svojim likovima, suosjeća s njima i trudi se pridobiti čitatelja u toj emocionalnoj drami, u čemu uglavnom i uspijeva. Granicu dobro odmjerenog angažmana prelazi tek u pričama o profesoru filozofije Sigismundu Tomaševiću (filozofski, politički, moralno- didaktički dijalog glavnoga lika sa župnikom) i Zadovoljštini Grge Patarčića (u kojoj je zadovoljština zapravo dokument, domovnica), koje su, međutim, ispripovijedane jednakom iskrenošću, pa i realističnošću, te im je teško prigovoriti. Veći bi prigovor išao, primjerice, anakronizmu koji se autoru (i uredniku N. Ušu- moviću) potkrao u uvodnoj priči u kojoj glavni lik početkom dvadesetoga stoljeća sluša radio. Omaška je mala i za priču nebitna, ali ipak uočljiva. (Ne)Sklad(a)ni divani zbirka su vrlo emotivnih i potresnih varijacija na temu pro- padanja i opstanka Hrvata Bunjevaca, koje nas neće ostaviti ravnodušnima i koje svakako trebamo iščitati, kako zbog njih, tako i zbog sebe samih. Riječ je o hrvatskoj književnosti koja nastaje izvan Hrvatske, pomalo je izglobljena te ima specifičan odnos prema hrvatskoj tradiciji i suvremenosti, pa je naša percepcija toga svijeta i tih ljudi možda pogrešna, a shvaćanje bez širega konteksta otežano. Obećavajuće zvuči podatak da su (Ne)Sklad(a)ni divani prva knjiga nekog autora izvan Hrvatske koja je dobila potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, što ne bi smjelo predstavljati slučaj, već početak uspostavljanja čvršćih književno- umjetničkih, kulturnih, ali i institucionalnih veza s tamošnjim piscima, kulturnim djelatnicima i institucijama. Sjajan je dizajn i prijelom knjige, jedan od boljih koje smo vidjeli proteklih godi- na; slika bicikla s dvama sjedalima okrenutima jedan prema drugome metaforički prikazuje položaj Bunjevaca opisan u pričama, ili kako je autor rekao na osječkom predstavljanju: „Sve je tu, ali ne funkcionira. I na nama kritičarima i čitateljima iz Hrvatske je da napokon počne funkcionirati“. Davor Ivankovac, Vinkovci