Nova Istra

354 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Davor IVANKOVAC se sastoje samo od kratkih, ali znakovitih dijaloga i monologa (primjerice, u vrlo potresnim pričama: Davanja i oduzimanja u Vranje Katančića , koja govori o nesret- noj sudbini bogata zemljoposjednika u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata, Slučaj oca Josipa Horvata sa Čikerije o vojvođanskom Hrvatu prisilno unovače- nom i poslanom na Vukovar te istinski polipripovjedni biser Povratak na salaš Ivana Kopilovića , priči koja iz različitih perspektiva opisuje posljednji dan života jednoga dječaka). U skladu je s tim (odnosno, natuknutim postmodernizmom) autorov jezik, kao i teme kojima je zaokupljen. Možemo govoriti o dvjema jezičnim razinama: o prvoj kao o jeziku pripovjedača i pripovijedanja, koji je čist suvremeni hrvatski standard te o drugoj jezičnoj razini kao o jeziku likova, koji je autentična lokalna hrvatska bunjevačka ikavica u tekstu uvijek označena italikom . Zbog toga je lektor Zlatko Romić na kraju knjige pridodao i mali rječnik nepoznatih izraza, koji bi svakako mogao dobro doći hrvatskim čitateljima, osobito podalje, odnosno zapadnije od istočne Slavonije i zapadnoga Srijema. Važnim se čini istaknuti da, osim hrvatsko- ga, mjestimice čitamo dijaloge na srpskom i mađarskom jeziku (koji je uvijek pre- veden u bilješkama), čime se pridonosi realističnosti i uvjerljivo oživljava atmosfera multietničke i multikulturalne Vojvodine i Bačke. Teme su isključivo vezane uz život i sudbinu bunjevačkih Hrvata tijekom prote- klih stotinu godina i nekoliko država koje su se otada smijenile na tom području. Mjesta radnje uglavnom su salaši, seoska gospodarstva bogatih zemljoposjednika u okolici Subotice, pa gotovo da bismo mogli govoriti o svojevrsnom „salaškom koz- mopolitizmu“ (Ne)Sklad(a)nih divana , terminu naoko proturječnom, koji, međutim, na najbolji način sažima duh i povijest toga kraja, spajajući urbano i seosko, poljo- privredno i industrijsko, duhovno i svjetovno, nacionalno i nadnacionalno, lokalno i opće. Već i površnije prelistavanje knjige upućuje na zaključak da je riječ o novelama lika: uvijek je u središtu životna priča jednoga lika, nerijetko ženskoga, koji je naj- češće imenovan u naslovu priče. Od dvanaest priča u knjizi, samo u naslovu jedne nije navedeno ime glavnoga lika (riječ je o pretposljednjoj priči Susret na granici ), sve ostale donose ime protagonista, pa čak daju naslutiti njegovu sudbinu; primjerice, neki su od naslova: Savršen red i nesklad Adama pl. Latinovitya , Odlasci i dolasci Stipana Sudarevića , Ispovijedanja i pripovijedanja u profesora Sigismunda Tomaševića i tako dalje. Jedna je od dojmljivijih i potresnijih priča Kamenčić mali u Kristinoj sandali , u kojoj protagonisticu zatječemo na sprovodu drugoga muža, koji je počinio samoubojstvo kao i prvi, ostavivši je još vrlo mladu s dvoje djece. Cijela zbirka odiše neorealizmom, zapravo svjesno komunicira s određenim knji- ževnim stilovima iz prošlosti – doista, neke od priča kao da su napisane koncem