Nova Istra

346 „ NULTO VRIJEME“ VELIKE PJESNIKINJE Ingeborg BACHMANN: U oluji ruža: izbor iz poezije , izabrala i prevela Truda Stamać; MeandarMedia, Zagreb, 2014., 130 str. U izdanjuMeandarMedie pojavio se izbor Celanovih stihova naslovljen Crna mosta- rina , a zatim i knjiga Vrijeme srca . Knjiga Vrijeme srca objedinjuje korespondenciju dvoje pjesnika i ljubavnika, Paula Celana i Ingeborg Bachmann, a nalazimo i kores- podenciju između Celana i Maxa Frischa – druge Bahmaničine životne ljubavi – te prepisku Bachmann i Gisèle Celan-Lestrange, koja je bila vjenčana supruga prvoga. Ingeborg Bachmann (Klagenfurt/Celovec, 1926. – Rim, 1973.) studira filozofiju u Innsbrucku, Grazu i Beču, prve pjesme objavljuje 1948./1949. u Lynkeus. Dich- tung, Kunst, Kritik (urednik Hermann Hakel), a doktorsku disertaciju brani kod Victora Krafta s temom Kritički prijem egzistencijalne filozofije Martina Heideggera (1950.). Iste godine putuje u Pariz i London te se zapošljava u redakciji radiostanice „Rot/Weis/Rot“. Od 1953. do 1958. živi kao profesionalna književnica u Italiji, na otoku Ischiji, u Napulju i Rimu. Bila je zaposlena kao dramaturginja na Bavarskoj televiziji u Münchenu, a do 1962. povremeno živi u Rimu, a povremeno u Zürichu. Bila je prva docentica za pjesništvo na Sveučilištu u Frankfurtu (1959.) te izvanred- na članica Akademije umjetnosti u Berlinu, gdje na poziv Fordove fondacije boravi godinu dana i susreće Gombrowicza (1963.). Dobitnica je Velike austrijske državne nagrade za književnost (1968.). Na poziv Austrijskoga kulturnog instituta posjeću- je Varšavu te Auschwitz-Birkenau (1973.), a nakon povratka u Rim, od posljedica požara u vlastitom stanu, u rujnu iste godine, umire u bolnici. Pokopana je na grob- lju Annabichel u Klagenfurtu (Celovcu). Osim periodike i različitih antologija rasutih proza i pjesama, u hrvatskome prijevodu donedavno smo mogli čitati tek kratki roman Malina . Godine 2014. isti izdavač objavio izbor iz autoričine poezije pod nazivom U oluji ruža , a prijevod pot-