Nova Istra

343 Davor MANDIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU sustav Narodne Republike Hrvatske. Potpisivanjem Ugovora o miru s Italijom (10. veljače 1947.) 75 , Odlukom Narod- ne skupštine Oblasnog NO-a za Istru o obvezatnoj primjeni zakona i općih pravnih propisa koji su bili na snazi u FNRJ-u, odnosno Narodnoj Republici Hrvatskoj (10. svibnja 1947.) i ratifikacijom Ugovora o miru s Italijom (15. rujna 1947.) u Narod- noj skupštini FNRJ-e, okončano je jedno razdoblje u životu Većeslava Holjevca i otvoreno novo razdoblje njegova djelovanja kao ministra u vladi za novooslobođene krajeve. Sažetak Ulaskom postrojba JA na teritorij Istre, Slovenskoga primorja i Trsta prije postrojba zapadnih saveznika, saveznici više nisu mogli računati na uspostavljanje vojne upra- ve na teritorijima koji su poslije Prvoga svjetskoga rata međunarodnim ugovorima postali dijelom Kraljevine Italije. Stoga će, pozivajući se na potrebu zaštite promet- nih pravaca od Trsta i Pule prema Austriji, nastojati pod nadzorom zadržati što veći dio slavenskoga etničkog teritorija. Zapovjednik savezničkih snaga na Sredozemlju Harold Alexander izvijestit će 1. svibnja 1945. Winstona Churchilla o tome da su partizanske postrojbe već u Trstu, da su zauzele najveći dio Istre te kako je siguran da se one neće povući te se mora računati i na oružani sukob s postrojbama JA. Churchill će najprije odgovoriti povjerljivom porukom: „(...) Smatram da je važno da mi i Amerikanci dobijemo kontrolu nad Rijekom, Trstom, Pulom i Istarskim po- luotokom (...)“, a potom 6. svibnja 1945.: „...sviđa mi se Vaša prepiska s Titom (...), zadovoljan sam što ste na vrijeme ušli u Trst, Goricu i Tržić da stavite svoju nogu u vrata (...)“. U uvjetima snažnoga diplomatskog i vojnog pritiska saveznika, žesto- ke medijske kampanje (što je upućivalo na pripremu svjetskoga javnoga mišljenja za mogući sukob), jugoslavenska vlada 9. lipnja 1945. u Beogradu potpisuje vojni sporazum kojim je odlučeno da dio teritorija Julijske krajine – zapadno od crte koja 75 U nazočnosti predstavnika 21 zemlje (savezničkih – SSSR-a, Velike Britanije, Francuske, Kine i SAD-a i udruženih sila – Australije, Belgije, Bjelorusije, Brazila, Čehoslovačke, Kanade, Etiopije, Grčke, Indije, Poljske, Južne Afrike, Jugoslavije, Nizozemske, Novoga Zelanda, Ukrajine), u Ver- saillesu nedaleko od Pariza, 10. veljače 1947. u 11 sati, potpisan je Ugovor o miru s Italijom. Izvje- štavajući Ustavotvornu skupštinu Republike Italije o Ugovoru o miru, talijanski ministar vanjskih poslova Alcide De Gasperi naglasit će da je Ugovor Italiji nametnut te da Trst, Pula i toliko drugih vjernih pokrajina nije moglo biti spašeno. Jugoslavenska je vlada svoje stajalište izrazila posebnom deklaracijom ističući „ (…) da njeni prijedlozi... nisu uzeti u obzir u zadovoljavajućoj mjeri (...) “, te „ (...) da se narodi Jugoslavije ne odriču teritorija, koji su etnički njihovi, a ovim ugovorom ostaju van granica FNRJ-e i da i dalje polažu pravo na te teritorije bez obzira na etničke promjene koje bi nastale u budućnosti (...) “.