Nova Istra

326 PRILOZI O ZAVIČAJU Davor MANDIĆ svakome pokušaju prelaska istočne granice prijeporne zone te upućuje dvije divizi- je 2. armije kao pomoć postrojbama 4. armije. Jugoslavija upućuje prosvjednu notu savezničkim vladama, a W. Churchill obavještava američkoga predsjednika Harryja Trumana da feldmaršal Alexander 1. lipnja 1945. planira nastaviti s napredovanjem. Bez očekivane diplomatske i moralne podrške SSSR-a 21 , izloženi diplomatskim i vojnim pritiscima, veleposlanici Ujedinjenoga Kraljevstva i SAD-a uručili su u ime svojih vlada 3. lipnja 1945. prosvjedne note (sadržaja istovjetna onomu iz poruke od 2. lipnja 1945. godine). Bio je to odgovor na jugoslavensku notu od 21. svibnja 1945. Pozdravljena je spremnost jugoslavenske vlade da prihvati uspostavu saveznič- ke vojne uprave pod zapovjedništvom vrhovnoga zapovjednika savezničkih snaga na Sredozemlju – na teritoriju koji će sporazumno odrediti Josip Broz i feldmaršal Alexander. Uz notu, koju će u ime jugoslavenske vlade primiti njezin potpredsjednik Edvard Kardelj, bit će priložen i vojni sporazum, a za pregovore je ovlašten feldmar- šal Alexander 22 . Beogradskim sporazumom (ultimatumom), koji jugoslavenska vlada potpisuje dana 9. VI. 1945., dio teritorija Julijske krajine – područje nekadašnjih talijanskih provincija – Gorice, Trsta, Rijeke (Kvarnera) i Pule (Istre) – podijeljen je Mor- ganovom linijom na Zonu „A“ i Zonu „B“. Teritorij zapadno od Morganove linije, uključujući i Pulu s okolicom, potpada pod savezničku vojnu upravu (Zona „A“), a teritorij istočno od te linije pod jugoslavensku vojnu upravu (Zona „B“). Beogradski je sporazum precizirao i mogućnost djelovanja postojeće jugoslaven- ske uprave, ali i mogućnost da saveznička vojna uprava upotrijebi bilo koju civilnu vlast koju smatra najboljim rješenjem u pojedinom mjestu, odnosno da mijenja ad- ministrativno osoblje prema svojim potrebama. Jugoslavenske su se vojne postrojbe morale povući sa cijeloga spornog područja, kao i s područja Pule i okolice, te onih područja zapadne obale Istre za koje se smatralo da je to potrebno, i to do 12. lipnja 1945. do 8 sati 23 . Premda je članak broj 7. Sporazuma odredio da „(...) ugovor ne prejudicira niti tangira definitivnu pripadnost Julijske krajine zapadno od te linije... kao ni jugoslavensku vojnu okupaciju i administraciju istočno od linije (...)“, posred- no je ukazao na činjenicu da se od rješenja pitanja granica temeljem prihvaćanja one „rapallske“ konačno odustalo i da se o njoj više ne može raspravljati. Prema odredba- 21 JERI, Janko, Tržaško vprašanje po drugi svetovni vojni , Ljubljana, 1961., str. 87. 22 Zbornik VII, sv. XI., knj. 4., str. 1100-1101. 23 Sporazum je u ime vlade DF Jugoslavije potpisao ministar vanjskih poslova dr. Ivan Šubašić, u ime Njegova britanskog veličanstva veleposlanik Ralf Skrine Stevenson, a u ime SAD-a veleposlanik Richard C. Petterson. Sporazum je u cijelosti objavljen u knjizi Istra i Slovensko primorje, Rad, Be- ograd, str. 585., a snimak dokumenta nalazi se u knjizi Međunarodni ugovori Federativne Narodne Republike Jugoslavije za 1945. godinu , sv. br. 2, str. 18-20, u ASSSP.