Nova Istra

323 Davor MANDIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU odbio sporazum, smatrajući da predloženi nacrt ne može biti osnova za postizanje dogovora, s obzirom na to da je rat završio i da u svezi sa spornim prostorom ne postoje samo vojni već i politički prijepori. Ostao je čvrsto pri stajalištu da Jugoslavi- ja ima pravo na krajeve koji su se temeljem Rapallskog ugovora nalazili pod talijan- skom vlašću, a koje su postrojbe JA oslobodile, te je bio uvjeren da će na mirovnoj konferenciji ti krajevi pripasti Jugoslaviji jer joj pripadaju i zemljopisno i etnički. Slje- dećega dana, na drugom sastanku, održanom 9. svibnja 1945., Josip Broz predlaže da saveznička vojska grad Trst koristi kao svoju bazu, da ima puni nadzor nad lučkim uređajima i željeznicom, predlažući da im se prema potrebi osiguraju i radna snaga i administrativno osoblje, da lukom upravlja saveznički mornarički časnik uz pomoć lučkog komiteta u kojemu bi bili i predstavnici Jugoslavije, da saveznici neograničeno koriste luku u Puli i sidrišta na zapadnoj obali Istre te zrakoplovne luke kao i luke duž komunikacijskih pravaca, odnosno da zračne luke budu pod zajedničkim nadzo- rom. U svezi s pitanjem uprave u novooslobođenom području nije postignuta sugla- snost pa je feldmaršal Alexander 10. svibnja 1945. naredio general-pukovniku Mor- ganu da se vrati u Casertu. Kako ni nakon trećeg susreta pukovnika Morgana s Josi- pom Brozom (prije napuštanja Beograda) nije bilo sporazuma, Morgan je izvijestio feldmaršala da Tito neće popustiti u svezi s pitanjem suvereniteta na tom području, da svoj plan ocjenjuje praktičnim te smatra kako rješenje spora treba prepustiti save- zničkim vladama. Istoga dana Alexander obavještava Josipa Broza da će o sporu iz- vjestiti vlade Ujedinjenoga Kraljevstva i SAD-a, da namjerava koristiti luku Trst za opskrbu svojih snaga u sjevernoj Italiji i Austriji te da vjeruje kako će maršal poduze- ti sve potrebno da ne dođe do neželjenih incidenata. Kako vojni pregovori nisu polu- čili rezultat, a savezničke vlade odbacile su jugoslavenske zahtjeve tijekom svibnja i prve dekade lipnja godine 1945., DFJ je bila izložena snažnom vojnom i političkom pritisku. Povećava se broj savezničkih postrojba, pripremaju planovi za agresiju, za uhićenja i za interniranje. Konačno, 15. svibnja 1945. vlade Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a (nakon što je Harry Truman izjavio da nije spreman zemlju uplesti u rat s Jugoslavenima) upućuju note zahtijevajući uspostavljanje savezničke vojne uprave, uz napomenu da je pitanje Julijske krajine samo jedan od mnogih teritorijalnih proble- ma u Europi, koji će se rješavati na mirovnoj konferenciji te da uspostavljanje spome- nute uprave ima samo cilj postići „mirno i trajno rješenje složenog pitanja“. Vlada DFJ-e odgovorit će dva dana kasnije, 17. svibnja 1945., da su postrojbe DFJ-e Trst i Julijsku krajinu okupirale uz velike žrtve te da stoga imaju suvereno pravo zadržati teritorij „(...) ne prejudicirajući rješenje na mirovnoj konferenciji o pripadnosti Julij- zničke vojne uprave. Nacrt sporazuma objavio je Uroš Kostić ( Oslobođenje Istre ..., n. dj. prilog 15, str. 521).