Nova Istra
307 Alfons Freiherr von PEREIRA-ARNSTEIN 150. OBLJETNICA VIŠKE BITKE ispred velikoga grotla. Stajao sam pokraj mornarâ koji su obavljali taj posao, kad sam primijetio kako se jedan jako napreže da bi teškom mukom prevrnuo to vje- dro. Rekao je u šali da je vjerojatno prikucano na palubu, a kad je pogledao unutra, otkrio je u vodi veliku punu željeznu kuglu. Kad su je dvojica jedva izvadila, vidjeli smo da ima najmanje 80 funti ili još više. Jako me začudilo kako je takav projektil mirno ležao u međupalublju jer ni na lijevom ni na desnom boku nije bilo rupe od pogotka; neobično je bilo i to da je vjedro ostalo neoštećeno. Malo kasnije javljeno mi je da su na jednom bočnom svjetlarniku na lijevoj strani izbijeni mjedeni okvir i drveni kapci. To je bilo rješenje zagonetke tajanstvene kugle. Očito je uletjela kroz bočni svjetlarnik, vjerojatno ispaljena s velike udaljenosti, i kako je već istrošila kine- tičku energiju, samo je„potražila sklonište“ u vjedru. Taj mi je projektil u međupalu- blju ipak bio puno draži od 300 funti teških granata s Affondatorea . O herojskim djelima i kretanjima drugih carskih oklopnjača i drvenih brodova eskadre tijekom bitke postoji izvrstan i opsežan izvještaj u već spomenutom djelu Ferdinanda viteza v. Attlmayra, c. kr. kapetana korvete u stožeru admirala Tegettho- ffa, kao i u knjizi koju je izdao naš glavni stožer, Österreichs Kämpfe im Jahre 1866 , V. svezak, IV. dio,„Seeschlacht bei Lissa“ (Bitka kod Visa). Ovdje navodim nekoliko odlomaka iz obiju knjiga, koji se izravno ili neizravno odnose na naš linijski brod, ali ne mogu propustiti navesti odlomke o podvizima ravnim našima, poput potonuća Re d’Italia kad ga je udario kljunom Erzherzog Fer- dinand Max . Attlmayer piše: „Carski zastavni brod ( Erzherzog Ferdinand Max “ – op. prev.) neumorno je jurio po bojištu, uvijek onamo gdje bi otkrio pogodan objekt koji se moglo udariti kljunom. Kapetan bojnog broda barun Sterneck 19 majstorski je vodio oklopnjaču Erzherzog Ferdinand Max kroz metež brodova koji su se borili.“ „Tegetthoffov zastavni brod je uskoro poslije probijanja talijanske bojne crte us- pio brzo jednu za drugom udariti dvije talijanske oklopnjače na krmi, ali je sudar svaki put uslijedio u previše oštrom kutu te nije postigao sudbonosne rezultate. Dok je prvi brod koji je udario 20 strugao uz bok ‘Erzherzoga Ferdinanda Maxa’, jedna protivnička granata pogodila je bok austrijskoga zastavnog broda i eksplodirala u visini pramčanog jarbola: njene krhotine ubile su jednog mornaričkog pješaka i ra- nile poručnika bojnog broda ( Hermanna ) Freiherra v. Spauna (našeg budućeg za- povjednika mornarice). Sljedeći udarac kljunom bio je namijenjen ‘Palestru’. Kad 19 Maximilian Daublebsky Freiherr von Sterneck und Ehrenstein, kasniji admiral i zapovjednik mornarice (op. Z.F.). 20 Vjerojatno je to bio Re d’Italia , kojem je tom prilikom oštećeno kormilo, što je olakšalo kasniji udarac kljunom (op. Z.F.).
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=