Nova Istra

306 150. OBLJETNICA VIŠKE BITKE Alfons Freiherr von PEREIRA-ARNSTEIN Lloydov parobrod, dok sam ja bio zaposlen u međupalublju, sreo sam ga ponovno tek poslije nekoliko tjedana u Trstu. Kad sam u međupalublju obavio sve što je bilo potrebno, stajao sam na palubi dok smo uplovljavali u višku luku. Odmah nas je opkolilo mnoštvo brodica s vojnim i civilnim osobama, koje su nas, mašući rupcima i uz uzvike„Hura!“, dočekali s ogro- mnim oduševljenjem. Moglo je biti oko pola dva popodne. Sad sam primio zapovijed organizirati premještaj teških ranjenika iz brodskog lazareta u veliki zapovjednikov salon na krmi. Uz najveći oprez teške ranjenike podizalo se iz previjališta i nosilo na nosilima u prostranu, svjetlu i zračnu krmenu dvoranu. Teško ranjeni članovi posade položeni su na strunjače na podu duž brodskih stijenki. Srce me boljelo slušajući njihovo ste- njanje i bolne uzvike. Klečao sam tako i uz jednog izmrcvarenog ratnog druga, koji je ostao bez obje noge i obje ruke i kojem se krvava košulja zalijepila za tijelo. Čovjek je unatoč tome još bio pri svijesti! Gledao me očajničkim pogledom i mucao:„La mia povera famiglia, i miei bambini!“ (Moja jadna obitelj, moja djeca!). Tješio sam ga što sam bolje mogao i rekao mu kako će se car sigurno pobrinuti za njegovu obitelj. Pri tome sam primijetio kako sam gotovo potpuno ostao bez glasa od uzbuđenja i zbog velikih napora pri izdavanju zapovijedi u gustom barutnom dimu i uz veliku buku bitke. Grlo mi je stegnula i duboka sućut koju sam osjećao. U zadaće moje službe pripadalo je dovođenje međupalublja u red i odvoz pogi- nulih, koji su našli svoje posljednje počivalište na Visu. Tada smo na Visu sahranili 24 mrtva. Tim je hrabrim pomorcima poslije podignut lijepi spomenik. 18 Slava nji- hovoj uspomeni! Pri raščišćavanju sam nekoliko puta prošao kroz zapovjednikov stan, gdje su li- ječnici na velikim stolovima previjali ranjenike i – ondje gdje je bilo potrebno – obavljali amputacije. Tako sam, između ostalog, pozvan u pomoć od jednog liječni- ka, dok sam prolazio pokraj njegova stola. Vidio sam teškog ranjenika kako leži na stolu i pokušava se teškom mukom pridignuti. Upravo se počeo buditi iz narkoze. Liječnik mi je doviknuo: „Molim Vas, pridržite mu ruku!“ i zatim mu je brzo stavio pod nos spužvu natopljenu kloroformom iz jedne obližnje posude, poslije čega se ranjenik opet srušio na jastuke i izgubio svijest. Zatim mu je liječnik otpilio iznad lakta već prije od kože i mesa oslobođenu kost, dok sam je ja držao. U međupalublju i bitnicama su u određenim razmacima bila postavljena velika vjedra ( baglie ) napunjena morskom vodom za slučaj požara, a sad ih se kod pranja palube prevrtalo i praznilo. Jedno takvo vjedro nalazilo se na desnom boku odmah 18 Spomenik„Viški lav“ talijanska je vojska nakon Prvoga svjetskog rata prenijela u Livorno kao ratni trofej. Na postolje su dodali kamenu ploču s natpisom:„Italija pobjednica, studeni 1918.“ (op. ur.).