Nova Istra

275 KOD MARULA 2014 ı 2015. Otkrit ću ti još onu malu tajnu Otkrit ću ti još onu malu tajnu ili ću pomno odgovoriti na pitanja, ali prvo moram ustati iz kreveta i lutati oko naše kuće: znaš indijsku ženicu iz malog dućana koja je rijetko sretna sa svojim mužem (zašto nema crvenu točku na čelu?). Možda objašnjenje treba potražiti u nerazumljivim telefonskim razgovorima s domovinom sa slušalicom daleko od usta. Ona previše radi za moj paketić plavog Pall Malla, devetnaest cigareta dnevno & njene zamrznute pizze nemaju cijenu prema vrijednosti – have a nice day, rekoh. Polako ti se vraćam, poput bumeranga doletjet ću ti u lice, ali prvo da još kupim časopise i novine u kiosku Sonia, Sonia je uvijek ljubazna, ali kladim se da je takva prema svima. Sonia se žali na radove u ulici, Sonia se žali na grafite, ja se žalim na šesti ukradeni bicikl. Lokot čini čuda, rekla je. Rekoh: imam/ imao sam lokot. Naši su razgovori sve kraći. Postolar Marino kori me zbog slomljene pete, zbog pogrešnog načina izuvanja cipela, postoji sedam načina da se cipele skinu, znaš li?, & sigurno stotinu da se u njima hoda. No čak mi je i naša ulica preduga da po njoj šećem – na svakom koraku se vraćam. Građevinski radnici zvižde, zvižde cijeli dan, ali nikada za mnom, ja ne nosim suknje.