Nova Istra

244 KOD MARULA 2014 ı 2015. radio pušta glasne slike u svjetlo svijeća & moje usne kušaju sanjani poljubac Zamislivo Klešemo se jedno u drugo odstranjujemo sive slojeve sjenovita snatrenja l’amour bizarre Sastavljamo dio po dio naše slagalice & vraćamo se opet drugačiji U zvonkosti prostrana crvenila rasprskava se naša šutnja Svjetla u crnoj kutiji moga djeda što dugo je prazna skupljala prašinu sada je violina iz kabineta za nastavu glazbenoga žica G visi umorna & iskrivljena preko tijela kojim se proteže jedva vidljiva pukotina