Nova Istra
24 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Irena LUKŠIĆ kockama. Na kraju zapisa mama je dodala da mi je kupila japanke. Te japanke su bile fenomenalne: meke i udobne, mislim da nikad nisam imala tako dobru i dugo- vječnu obuću. Zgodu o privlačnom krojaču saznala sam kasnije, i to slučajno, kad se Zlata s obitelji preselila u Karlovac. Netko iz susjedstva bio je kod nas na kavi i priča se u jednom trenutku dotakla krojača: kao, nedavno je umro i mnoge poznate žene vratile su se u zagrljaj svojih muževa. A neke su se prekasno preselile u Karlovac. Zlata! U novom poglavlju o putovanjima mama se prisjetila kako je prije rata sa sestrom i nećakom Miroslavom išla pješice u Karlovac. Trebalo im je dva i pol sata da stignu do centra. Doduše, na pola puta bi stali i malo se odmorili u hladu, jer ipak se radi o udaljenosti od deset kilometara. Bila su to dobra stara vremena kad ništa nije bilo teško! Dalje je išao zapis o izletu na Petrovu goru, kratak, škrt i naprasno prekinut. Kao da ga je netko cenzurirao. U igri je, koliko se sjećam, bio plan da se nekoga zaposli u općini pa je nakon razgledavanja partizanske bolnice u motelu Muljava priređena gozba s ličkim specijalitetima. Mlada janjetina, debeli krumpir ispod peke i tako dalje. Pjevale su se borbene pjesme i plesala narodna kola. Lokalni političar koji je bio ključan u pothvatu pio je rakiju i obećavao brda i doline. Tata je također dosta popio i na povratku je glasno, preglasno, pričao o mladosti koju je proveo na Selskoj cesti u Zagrebu. U kući se tih međuratnih godina govorilo češki, jer djed i baka nisu znali hrvatski. Tata je kolegama sindikalcima vatreno opisivao zabave u plesnoj školi u staroj Streljani, navodeći imena djevojaka koje su imale najviše uspjeha kod mladića. Potom se osvrnuo na svoju sestru Mariju koja je učila hrvat- ski iz ljubavnih pisama. A pisma joj je svakodnevno slao dečko, student Trgovačke akademije, rodom iz Bjelovara. On pak i mlađi brat Ivica voljeli su i kazalište. Neke komedije poput Kako se osvajaju žene gledali su četiri ili pet puta. Ivica je krišom slao cvijeće glumici Veri Misiti i... i... na ovome se mjestu tekst prekida. Netko je istrgnuo list iz bloka! Tko zna što je tu pisalo! Vjerojatno nešto nezgodno i kompromitira- juće. Kako mama nije stavljala datume na svoja bilježenja, moguće je da je do novog zapisa došlo nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci kasnije. Šteta. Ovako ne znam je li se osoba zbog koje je organiziran izlet na kraju uspjela zaposliti. A ne znam niti o kome je riječ. Možda je to netko tko živi u blizini i gleda me. Možda i ne živi blizu nego na posao dolazi autobusom i kad me spazi podrugljivo se nasmiješi a da ja to niti ne slutim. Amožda tog ili tu uopće ne poznajem pa priča na kraju nema nikakvu težinu. Zapravo, osjetila sam veliko olakšanje zbog nesretnog nedostajućeg lista! ( Ulomak iz romana. )
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=