Nova Istra

22 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Irena LUKŠIĆ stranim osvajačima. Mama je suosjećala s ugroženim Kongoancima i mislila je da se ta nepravda može ispraviti intervencijom neke svjetske velesile. Amerike ili Sovjet- skog Saveza. Smislila je rješenja i za druge probleme, ali notes s crvenim koricama neprimjetno je došao svome kraju. Više nije bilo listova gdje bi mogla pisati o svijetu koji je okružuje. Rekla je da će u novu teku, ako je ikada nabavi, bilježiti samo šifre, tako da budući čitatelji neće nalaziti sličnosti s konkretnim ljudima u konkretnom vremenu. Sve će izgledati, tvrdila je, kao da se neka tajanstvena svijest igra sama sa sobom i pritom beskrajno uživa. No, već sutradan nabavila je novi blok za pisanje, vrlo sličan onome koji je ispu- nila. I nastavila je reportažni niz. Pariz. Pariz? Da, Pariz! Sigurno se sjetila jednog svog stidljivog simpatizera koji joj je slao stihove francuskog pjesnika Préverta... Pariz je sasvim mali i u tome je njegova prava veličina Svi se tu sreću čak i planine U reviji se puno govorilo o Sorbonni, jednom od najstarijih sveučilišta u Europi, i slavnoj kavani na uglu St. Michel i bulevara St. Germain. To je mjesto u kojemu su se okupljali intelektualci i umjetnici, Juliette Gréco, Jean-Paul Sartre i drugi. Sad se tamo, veli autor teksta, zadržavaju studenti i bitnici. U dnevniku je mjesto našao i Divlji Zapad sa svojim legendama Wyattom Ear- pom, Benom Thompsonom, Billyjem the Kidom i braćom Dalton. Pravi kauboji odnosno kravari imali su težak život. Jašući dobre konje, jeli su samo neukusni go- veđi paprikaš i grah te pili crnu kavu. Kad bi došli u grad, prvo bi navalili na viski. U neke putopisima ispunjene listove dnevnika mama je umetnula razglednice koje su joj poslali razni ljudi. Pariz: puno pozdrava od susjeda Drage. Budimpešta: cijenjena drugarice Zora, žao nam je što niste s nama na izletu u prekrasnom gradu na Dunavu. Prag: draga sestrice, sinoć sam stigao i moram priznati da mi se grad jako sviđa. Podsjeća me na Zagreb moje mladosti. Venecija: draga teta, s velikim veseljem javljam ti da mi je otvorena izložba slika u simpatičnoj galeriji na keju . London: zahvaljujući nagradnom putovanju u glavni grad Velike Britanije, vidio sam i ovo čudo: postrojavanje garde ispred kraljevske palače . A još stotine slika svjetskih gradova i mjesta nalazilo se u dvjema kutijama za cipele s oznakom Razglednice . Mami su one predstavljale odškrinuti prozor u svijet. Ona, naime, nikad nije bila u inozemstvu. Nikad nije tražila putov- nicu. Nije bila čak niti u Trstu, talijanskom pograničnom gradu koji je za naše ljude predstavljao prvi dodir sa Zapadom. Tamo se kupovala roba koje nije bilo u našim dućanima ili koja je bila jeftinija. Kupovalo se zapravo sve: riža, kava, Coca Cola , tra-