Nova Istra

12 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Irena LUKŠIĆ puta je u okupiranoj Dugoj Resi napravio pravi pothvat: prenio je lijekove koje je ravnatelj bolnice doktor Andrija Longhino, djed pjesnika Nikice Petraka, poslao partizanima na teren. Godine 1946. mama je Miroslava odvela na kraće ljetovanje u Bakarac. Oboje su tada prvi put u životu vidjeli more. Odsjeli su u dječjem od- maralištu zvanom Celjski dom i gledali tunere s kojih su ribari pratili kretanje riba u zaljevu. Kupali su se na šljunkovitoj plaži i strepili od iznenadnog naleta bure, koja im je jednom zamalo odnijela deku. Odvažni nećak je dvadeset godina kasnije postao poznato ime europske likovne umjetnosti: Miroslav Šutej. I posljednja fotografija u albumu prikazuje nju i Zdenka, tek vjenčane, na obali rijekeVučanke uVučju.Ova slika proizvod je nekog lošeg aparata: sve je dosta tamno i nejasno, lica su ozbiljna i ukočena, čak smrknuta. Zora je imala kvalitetniji fotoaparat, Voigtländer Superb , ali ga nije ponijela sa sobom u Srbiju jer se bojala da ga ne izgubi. Bila je to najvrednija stvar koju je posjedovala u svojoj skromnoj sobici u Dugoj Resi. No, možda je od svega najvažnija priča koja ide uz aparat: Toni je kao domobran stacioniran u Zagrebu dobio zadatak da novim mercedesom odveze jednog staroga generala kući u Regensburg. Putovali su dugo i naporno, postajkujući svako malo zbog prepreka na cesti, a kad su na kraju stigli, general je nagradio mladoga vozača pozamašnom sumom, ističući kako mu nikad nije bilo tako zabavno vraćati se s terena na zasluženi odmor. Hej, i to uz glazbu koja mu je bila tako draga a tako nedostupna! Toni je čovjeku pjevao popularne pjesme poput Boogie Woogie Bugle Boy iz repertoara sestara Andrews i arije iz filma Cairo u kojemu je glumila Jeanette Mac Donald. Na povratku u Zagreb veseli domobran kupio je fotoaparat u dućanu koji se upravo zatvarao. Voigtländer Superb s dva radoznala oka na metalnom kućištu crne boje. U zadnji list albuma netko je umetnuo tri stranice Mickey stripa , satiričkoga gla- sila Šilo i reklamni letak za Don Quijotea i Sancha Pansu iz Binozine serije Svjetski pisci. Između fotografija i papira stranice su iz čudnog razloga ostale prazne. Možda je netko, tko je slagao slike, želio ispričati posebne, dramaturški zaokružene, priče o životu jednog dijela obitelji. Ne znam. Uglavnom, u drugom albumu, daru brata Tonija, s koricama u crno-sivoj boji i s obrisima zagonetnoga šetača na mjesečini, utrpane su fotografije iz prvih poratnih godina. Na jednoj iz 1948. Zora sjedi na motoru Puch 500 VL s registarskom pločicom na prednjem blatobranu, u Mrzlom Polju, na makadamskoj cesti koju je uzorno održavao cestar iz susjedstva. Vlasnik motora sin je gostioničara i u poratno vrijeme više nije bio onako dobra ženidbena partija kao prije rata. Skrasio se s kćeri tvorničkog dezinatera Idom, za koju se pri- čalo da je za vrijeme rata držala plesne tečajeve za talijanske vojnike. Na slici koja na poleđini ima samo oznaku mjesta – Maksimir u Zagrebu – pre- poznajemTonija: sjedi u čamcu, u odijelu, i sprema se zamahnuti veslom. Elegantno odijelo i vožnja čamcem ustajalim maksimirskim jezerom baš ne idu zajedno, no