Nova Istra

115 Michel TOURNIER NOVI PRIJEVODI Sve to otkriva Patricio Lagos na normandijskim žalima, a inicijacija dobiva uzvi- šen smisao kad se uz to na dalekom nebu ocrta čvrst i ljubak obris Mont-Saint-Mic- hela. Na tu mješavinu vječnosti i prolazne mladosti on odgovara na svoj način. Kao plesač pripada umjetnosti prolaznog trenutka. Kao kipar pripada umjetnosti koja svoja djela kleše u vječnom mramoru ili bronci. Duboko u sebi čuva jedno sjećanje iz djetinjstva, koje dijelimo s njim. Za vrijeme oseke grozničavo smo gradili dvorce od pijeska, ponosne ali krhke unatoč hrpama morske trave kojom smo učvršćivali njihove zidine. Kad se plima vraćala, opkoljavajući, a zatim napadajući našu„tvrđavu“, branili smo je sa žarom, kopajući odvodne jarke, zatrpavajući prodore, čak napadaju- ći svojim lopaticama nasrtljivi val, poput Aleksandra koji je dao bičevati nepokorne valove Crnog mora. No, ono što Patricio Lagos gradi u pijesku nisu „snažne utvrde“ i on ne namjera- va prkositi plimi. Riječ je prije o „slabim oblicima“, hoću reći o napuštenim tijelima, umornim ljubavnicima, ležećim likovima prepuštenim posljednjem snu, i ti ganutljivi likovi ponuđeni su bez obrane smrtonosnom milovanju vode. Mnogo sam razmišljao o tim slikama. Uvukle su se i u priču koju sam upravo pisao, Šutljive ljubavnike , za koje je tišina žala s kojeg se povuklo more simbol njihove umrle ljubavi. Patricio Lagos dopustio je da ga pod njegovim imenom uvedem u svoju priču, pokoravajući se ljudožderskom refleksu romanopisca. Istovremeno sam uzeo njegove pješčane ljubavnike, zaljev koji je oseka ostavila pustim, pa čak i Mont-Saint- Michel, divovski magični svjetionik koji se uzdiže u daljini. Ovi reci svjedoče o mojoj posudbi i zahvalnosti. Dodat ću im i sljedeće Rimbaudove „posljednje stihove“, za koje mi se čini da tako dobro prizivaju spokojno i tragično ozračje nekih od tih slika: Našli smo je opet. A koga to? – Vječnost. Val do sunca propet, More uzneseno. (A. Rimbaud, Vječnost , prev. Zvonimir Mrkonjić) ( Patricio Lagos ou le passage de la Ligne , str. 160-167) Izbor i prijevod s francuskoga: Bosiljka Brlečić, Zagreb