Nova Istra

110 NOVI PRIJEVODI Michel TOURNIER gostanje i priliku za zanimljiva putovanja u Latinsku Ameriku i Sjedinjenje Države. Prilično tipično, njegov razvojni put vodi iz tog obilja prema sve većem asketiz- mu, kroz niz odbijanja i odbacivanja. Čini se da se najprije okreće od književnosti, pa čak i govora. Miče knjige sa svojeg uzglavlja i sa svojim prijateljima njeguje neku vrstu zajedništva u šutnji. Zatim odustaje od crtanja. Sebe definira kao „čovjeka bez svojstava“, prema naslovu romana Roberta Musila. U njemu ima nečeg od dendija i vječnog flanera. U svijet fotografije uveo ga je Lyonel Feininger, koji je, pak, došao iz arhitekture. Na kraju će Herbert List upravo u fotografiji dati ono najbolje od sebe. No, njegovo je djelo posve oprečno„svjedočanstvu“. Ne očekujte od njega fotografije„uzete iz živo- ta“ ili snimljene „krišom“. On je anti-Cartier-Bresson, anti-Capa, anti- Family of Man , kako je nazvana izložba 503 „humanističke“ fotografije koju je nakon Drugog svjet- skog rata organizirao Edward Steichen. Sebe prije prepoznaje u eksperimentima i izazovima Mana Rayja, dodajući im kult klasične ljepote. Jedno od njegovih najvećih djela – čije je objavljivanje odgodio rat – slavi Grčku, njezin kamen, krajolike, tijela. Zapravo, List je možda bio fotograf kakav je mogao postati Jean Cocteau da se nije okrenuo filmu. Fotograf tišine i nepomičnosti, nenadmašan je u portretu. No, rijetko će uhvatiti bljesak osmijeha ili kratkotrajan izraz (osim u slučaju Somerseta Maughama). On je fotograf meditacije, okrenutosti sebi, tjeskobnog očekivanja. Svako od njegovih lica pokušava umaknuti vremenu koje razara i dosegnuti vječnost koja izmiče. Vedrina nije njegova jača strana. Virtuozno se poigrava tjeskobnim rekvizitima koji uzdižu tijelo niječući ga: maskom, povezom za usta, zrcalom, lutkom. Podsjetili smo na to da je Herbertu Listu bilo petnaest godina u vrijeme potpisi- vanja Versajskog sporazuma. Sad treba dodati da mu je bilo trideset godina kad je Hitler došao na vlast. Njegovu je adolescentsku dob oplodio i učinio je oporom slom jednog svijeta. Rascvat njegove mladosti pritisnuo je svojim teretom uspon Trećega Reicha. Naravno, List nije bio politički angažiran. Bio je jedan od onih njemačkih intelektualaca koji su smatrali kako je Hitler presmiješan da bi ga shvatili ozbiljno. No, kakvo je mjesto u totalitarnoj državi mogla imati tako divlja sloboda kao što je bila njegova? To nije sve. Nacistički teror okomio se prije svega na dva stupa zapadne civilizacije: Židova i homoseksualca. Dva dodatna razloga zbog kojih bi List sebe smatrao neprijateljem novog režima. Njemačku, taj stroj za stvaranje genija, slomili su nacizam, rat koji je vodila i poraz. Zatim se život nastavio, isprva plašljivo, na hrpama ruševina. Herbert List, fotograf tišine, našao je nov izvor nadahnuća u razrušenim spomenicima, izrovanim ulicama, oborenim kipovima. Nema ničeg ganutljivijeg i poučnijeg od tog posljednjeg prila- gođavanja njegova osobitog genija novim uvjetima koje su mu nudile nedaće rata: