Nova Istra

109 Michel TOURNIER NOVI PRIJEVODI HERBERT LIST, FOTOGRAF TIŠINE Treba najprije podsjetiti na posebno mjesto što ga u Njemačkoj zauzima njegov rod- ni grad, Hamburg. Moćan hanzeatski grad, prijestolnica sjevera, kozmopolitska luka okrenuta prema anglosaksonskim zemljama prava je antiteza Münchenu. Građanin Hamburga gleda svisoka provincije u unutrašnjosti zemlje, s njihovim teškim seljač- kim narječjima, a još više katolički jug u čijim su se pivnicama rodili Hitler i nacizam. Vrlo malo znači mu glasovito Blut und Boden (krv i zemlja), ta dvostruka opsesija rasističke ideologije, kojoj bi on rado suprotstavio duh i more. Treba se zatim prisjetiti generacije kojoj Herbert list pripada. Rođen 1903. go- dine, u najosjetljivijim je mladenačkim godinama u trenutku poraza 1918. Povijest dodaje svoj strašan uteg ikonoklastičkoj opijenosti i „rušenju očinskih vrijednosti“, koje karakteriziraju krizu petnaeste godine. Iz osobnog iskustva znam s kakvom dio- nizijskom radošću mladić pun buntovničkog gnjeva protiv vlastite okoline prisustvu- je slomu svoje zemlje i gleda kako se ruše njezine ustanove i njezin„moral“: bilo mi je petnaest godina 1940... Njemačka koja se ruši 1918. Njemačka je Wilhelma II., industrijske i puritan- ske civilizacije koja ima svoj ekvivalent i uzor u viktorijanskoj Engleskoj (uostalom, Wilhelm II. bio je unuk kraljice Viktorije). I sad je ta krupna buržoazija, sa svojim bankama i tvornicama, svojim interijerima, ututkanim zastorima i jastučićima poni- žena Versajskim ugovorom, prestrašena pobunom u Kielu, osiromašena socijalnim zahtjevima. Njezina joj se vlastita mladež ruga, držeći je odgovornom za sav nered u kojem se našla. Ta mladež zatvara se u svoj krug, u neku vrstu slobodnog zidarstva mlađih od dvadeset godina, pod nazivom Wandervögel (ptice selice). Anarhističke grupice, koje imaju svoj tisak, svoju književnost, svoja sastajališta, s gitarom kao jedi- nom prtljagom krstare pješice po šumama, pustarama i brdima. Ptice selice imat će i svoje potomke: hipije... Budući da je dobila rat, Engleska za jednu revoluciju kasni za Njemačkom. Tre- ba pročitati svjedočanstvo Stephena Spendera, mladoga Engleza, prijatelja Herberta Lista, koji stiže u njegovo društvo 1929. godine. Kako je očaran tom sunčanom mla- deži, tim beautiful people koji gaje ljepotu tijela, nudizam, strogu umjetnost! Njezin je glavni pokretač neka vrsta aristokratskog narcizma. Herbert List je taj koji vodi igru, iako od tog malog nordijskog društva odudara svojom crnom kosom, tamnim očima, širokim nosnicama i debelim usnicama. Drže da djeluje „astečki“ i prisjećaju se da ima brazilske krvi. Sa svojom kozmopolitskom kulturom, slobodoumljem, otvore- nošću, on pliva kao riba u tom Berlinu dvadesetih godina, u kojem zajedno postoje Bauhaus, ekspresionizam, kazalište Maxa Reinhardta, glazba Kurta Weilla, kabare Klausa i Erike Mann. Obiteljsko poduzeće za uvoz kave pruža mu materijalno bla-