Nova Istra

103 Michel TOURNIER NOVI PRIJEVODI AMERIKANAC U PARIZU: MAN RAY Još i prije nego što se Man Ray iskrcao u Parizu, usred uličnog slavlja 14. srpnja 1921., već je stigao glas o njemu, koji će mu, nakon što mu je zatvorio vrata njujorških slikarskih galerija, otvoriti vrata pariškog dadaizma. Na Rayja je utjecao jedan mladi francuski slikar koji je živio u New Yorku, Marcel Duchamp, čiji je Akt koji silazi niz stubište izazvao opće oduševljenje na izložbi u Armoryju 1913. godine. Otada se Duchamp pravio kao da prezire slikarstvo. Posvetio se šahu ili konstruirao ne- obične strojeve koji su se sastojali od obojenih ploča postavljenih na osovinu koju je pokretao motor, prave mobilne skulpture, prve takve vrste. Znajući ubuduće da su sva sredstva dobra za izražavanje, Man Ray je, pod naslovom Autoportret , izložio platno na kojemu je bio otisak njegove ruke, a iznad nje dva električna zvonca i jedno dugme. Izmislio je i slikanje pištoljem. Umjesto da se trudi iscrtati jasne obrise, on je na svoje platno lijepio matrice koje su pokrivale površine koje neće oslikati. Na kraju je nadvladao i silan užas koji je u ono doba fotografija ulijevala slikarima. Nakon što je povremeno fotografirao vlastita platna za kataloge i tisak, shvatio je da se može slikati i fotografskim aparatom, onako kao što su neki stari, pa i neki današnji slikari, fotografirali kistom. Jasno nam je, dakle, da su mladog Amerikanca na Montparnasseu primili kao jed- nog od svojih Francis Picabia, Paul Éluard, Philippe Soupault, Tristan Tzara i svi oni koji su se s njima kuhali u velikom loncu Dade, iz kojega će uskoro izaći nadrealizam. Man Ray je, kamo god putovao, vukao sa sobom težak kovčeg pun slika, zbog kojega je često imao neprilika na carini. Breton, Aragon i Éluard bili su pokrovitelji njegove prve izložbe u galeriji koju je osnovao Soupault nedaleko od Invalida. Man Ray je u posljednjem trenutku dodao svojim izlošcima jedan tipično dadaistički objekt, koji je nazvao Dar : staro glačalo čija je donja strana bila načičkana tapetarskim čavlima. Predmet je nestao na dan otvaranja izložbe, ali je Soupault, glavni osumnjičeni, uvi- jek poricao da je on izveo tu krađu. Izložba je doživjela sjajan mondeni uspjeh, ali i neosporan komercijalni neuspjeh.Man Ray je u svakom slučaju tad stekao novog pri- jatelja, neobičnog sitnog čovjeka od pedesetak godina, brbljavog, s bijelom bradicom i cvikerom, polucilindrom i crnim kišobranom, nalik nekakvom činovniku pogrebnog poduzeća ili banke. Bio je to Erik Satie. No, trebalo je živjeti, a kako se njegova platna nisu prodavala, Man Ray okrenuo se fotografiji. Uz pomoć prijatelja – lansirao ga je Cocteau, primao Paul Poiret, pri- hvatili u svoj krug Picasso, Braque i Derain, podržali Anna de Noailles i grof Étienne de Beaumont – postat će fotograf neusporedivog društva i epohe, jedine i autentične belle époque našeg stoljeća. Fotograf-slikar, Man Ray je istodobno bio svjedok i jedan od protagonista osobito