Nova Istra

100 NOVI PRIJEVODI Michel TOURNIER Umro je 1910. godine, doživjevši zadovoljstvo da pošalje pismo Louisu Blériotu i čestita mu kao prvom čovjeku koji je preletio La Manche u letjelici težoj-od-zraka. ( Un certain Tournachon , str. 21-39) ÉMILE ZOLA FOTOGRAF Kolovoz je 1888. godine. Émile Zola provodi praznike u Royanu. Ondje su i njegov izdavač Charpentier, graver Desmoulin, rođaci njegove žene Alexandrine, koja je sa sobom povela i svoju krojačicu rublja, Jeanne Rozerot, visoku dvadesetjednogodišnju djevojku koja bez prestanka pjeva. Načelnik Royana, Frédéric Garnier, sudjeluje u svemu. On će uputiti pisca u novu modu: fotografiju. Zoli je četrdeset osam godina, u ono doba to je početak starosti. Budući da je pe- dantan čovjek, znamo sve o njegovoj korpulentnosti: težina sto kila, opseg struka sto četrnaest centimetara. To je mnogo za čovjeka visokog metar sedamdeset. Njegovu književnu karijeru, koja je počela prije dvadeset godina s Thérèse Raquin , obilježile su trijumfalne etape, koje su se zvale: Lovina , Trbuh Pariza , Jazbina , Lonac , Nana , Kod ženskog raja , Germinal , Zemlja. On je, nakon smrti Victora Hugoa, koji je umro prije tri godine, pisac broj 1 francuske književnosti. I to zna. No ne zna da mu život još sprema iznenađenja. Ne može ni slutiti – on koji izbje- gava politiku kao kugu – da će se deset godina kasnije, objavivši J’accuse ( Optužujem ) u novinama L’Aurore ( Zora ), baciti u vrtlog afere Dreyfus i navući na sebe najgoru mržnju. No, u tom mjesecu kolovozu njegove zrelosti Jeanne Rozerot donijet će mu još jedno otkriće, otkriće ljubavi. Prije osamnaest godina oženio se ženom starijom od sebe, obožava je, ali Gabrielle-Alexandrine ne može imati djece. Zola, koji gaji pravi kult plodnosti, zbog toga šutke pati. Bio je ipak dobar muž, potpuno predan svojem djelu, u kojem izlijeva erotske strasti nepodnošljive pristojnoj publici. I evo, odjedan- put se pojavljuje te Jeanne Rozerot – kao ruža ( rose ) i kao trstika ( roseau ), reći će on – sa svojim pjesmama, smijehom i likom kao na Greuzovim slikama (reći će još). No, jedna sreća nikad ne dolazi sama. Uz ljubav, dva druga otkrića koja čudesno odgova- raju njegovoj pustolovini učinit će to ljeto 1888. nezaboravnim: bicikl i fotografija. Voljeti Jeanne. Voziti se na biciklu s Jeanne. Fotografirati Jeanne. Rezultat: smrša- vio je dvadeset pet kilograma. Moglo bi se reći da je opet postao mladić. Jeanne, bicikl, djeca, prijatelji glavni su motivi Zolinih fotografija u lijepoj knjizi koju su objavili François-Émile Zola i Massin (1), ali ima i drugih: Pariz, Izložba 1900. godine, Engleska (kamo Zola odlazi u izgnanstvo od srpnja 1898. do lipnja 1899. godine). Ukupno 480 od otprilike 3.000 negativa koje je Zola ostavio, gotovo jednako toliko koliko njegovo pisano djelo ima stranica. Naravno, sav fotografski svijet bacio se na tu knjigu imajući na umu jedno pitanje