Nova Istra

334 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Josip KRAJAČ i poratne godine, razmišljanja o Barutanskome Nielsen razlaže drukčije: „Nije točno da nitko nije slijedio Barutanskoga, nego, obratno, slijedili su ga mnogi, slijedili smo ga svi koji aragonsku Pobjedu nismo, kao vi, smatrali pobjedom ‘Svoje Domovine’, a Brutanski iz godine 1916. nije Barutanski danas (op., 1927.), zar ne?“ (B,III,23) Domovina ova izmišljena je država, a zove se Blitva. Bit će neg- dje na sjeveru, ali – kako Stanko Lasić roman „Banket u Blitvi“ ocjenjuje „politič- kim djelom“ koje prema nekima govori „suviše alegorijskim jezikom“ 2 – izvjesnom bi mogla biti ta domovina i država naših obzora, i naše povijesti. Tko je Kristijan Barutanski i kakvim se on sam pronalazi? Zna li on sam tko je? Izgubljeno luta svojim solilokvijem i ne može se opredmetiti – ne može objektivizirati svoje stanje. O svome podrijetlu, o djetinjstvu, ocu i majci pamti malo. On je onaj iz vlastite kon- strukcije. To je činio od djetinjstva, predstavljao se, usprkos svima, onakvim kakvim se želio vidjeti. Usprkos zbrke s podrijetlom, onimminimalnim što ga određuje oso- bom, generacijski – iznad koje je uvijek želio biti, i staleški – statusom blitvanskog plemstva, ako mu je vjerovati, imao bi predispozicije biti moćnim. Ipak, nedostaje mu identitet realne moći. To govore zbrkani, neuravnoteženi postupci koji se očitu- ju stanovitim poremećajem u političkom i osobnom životu: oko sebe stvara politički kaos, tuku ga prikraćenosti doživljaja žene, a upitne su i relacije rodnoga određenja prema Nielsenu (B,III,239)... Dakle, Barutanski u sebi nosi problem: tko je tko , i sve ono drugo; traženje sebe u sebi, sebe u ja. A to je još jedna, nepremostiva genotipska, psihološki bitna unutarnja komponenta u formiranju Barutanskijeve ličnosti. Prati ga obiteljska dihotomija: otac Blitvanen, majka Ingermanlanđanka. I njegov bijeg. Početak s nultom pozicijom oca i majke, i potraga za nadoknadom roditelja , for- mule su koje određuju životni put Barutanskoga. Usporedo se s tim otvara novi problem: Nielsov obiteljski trokut i Kristijanovo mjesto sina. Treba ukloniti dvojnika, kojim potencijalno biva Niels Nielsen. Na svemu tome izrasta Barutanskijeva žudnja koja postaje generator zbrke u osobnom i javnom životu. A uz to kao da mu je otpočetka namijenjen negativan usud, kako bi rekao J. Deleuze, „...ti ćeš biti sablast (zombi)“ 3 , i ostvarilo se upravo tako – Barutanski biva središtem sablasnosti Beauregarda. Književnoteorijski i psihološkoanalitički pak gledano, sve govori da je Barutan- ski složena ličnost, građena na zapadnoeuropskom književnom kanonu i Edipa i Uliksa. Barutanski je bio slab učenik: ponavlja peti, ponavlja šesti razraed, u sedmom je izbačen iz ankersgadenske gimnazije . Uhapšen navodno iz političkih razloga, jer 2 Stanko Lasić: Krležologija , knjiga prva, Globus, Zagreb, 1989., str. 279-280. 3 Gilles Deleuze – Felix Guattari: Anti-Edip , str. 61.