Nova Istra

323 Maja PROFACA STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI pitanje, Richard Gregory zaključuje kako funkcioniranje vida ovisi o signalima koji dolaze iz osjetila, pojmovnom poznavanju te znanju o neoptičkim značajkama koje se mogu pročitati iz onih optičkih. Na razini osjeta, smatra Gregory, imamo stoga informacije koje se brzo i ne uvijek svjesno procesuiraju utječući, primjerice, na reflekse, dok su „percepcije bogate hipoteze o onome što je tamo.“ 52 U tom smislu percepcija je donekle zaključak, „hipoteza“ o promatranom, jer iz informacija do- bivenih vidom zaključujemo o značajkama objekata, dostupnima zapravo drugim vrstama osjetila s obzirom na prijašnje iskustvo, pa je takva vrsta „znanja“ odozgo bitna za inteligentno gledanje. Pritom ne zaključujemo samo o karakteristikama poput udaljenosti, teksture ili težine kojima prilagođavamo djelovanje i reakcije, već i o hrani, opasnostima ili potencijalnim partnerima. Upravo zaključivanje o viđenom oslobađa nas, smatra Gregory, zatvorenosti u krug podražaja i reakcija te omogućuje inteligentno gledanje, što nije drugo nego spoznavanje svijeta „opisnim hipotezama“ o njegovim pojavama. 53 Govori li se o teorijama izravne percepcije stvarnosti ili pak o konstruktivistič- kom shvaćanju, ovim je pristupima zajedničko shvaćanje elementarnog percepcij- skog učenja kao nesvjesnog procesa. U kojoj mjeri i na koje se još načine može govoriti o svjesnom i nesvjesnom vida? Autori poput Melvyna Goodalea i Davida Milnera 54 smatraju da možemo govoriti o dva usporedna, funkcionalno različita, no međusobno povezana načina procesuiranja optičkih informacija, čijom interak- cijom organizam dobiva bitne podatke za snalaženje u okolini. Proučavanjem po- sljedica izazvanih oštećenjima mozga, Goodale i Milner zaključuju da jedan vizu- alni sustav omogućuje svjesne optičke informacije poput prepoznavanja objekata, dok drugi, koji ne mora biti svjestan, procesuira optičke informacije utječući na naše kretanje, manipulaciju predmetima odnosno interakciju s okolinom općenito. Dakle, dok neki dijelovi mozga obrađuju informacije dobivene putem vida, dajući svjesne podatke, drugi više upravljaju djelovanjem, prije svega brzim reakcijama, tako da podaci koje njima dobivamo nisu uvijek svjesni. 55 Suvremena istraživanja vida bogata su i raznovrsna, a ovaj kratak pregled to samo naznačuje. S druge strane, koliko god se vid ponekad činio statičnim „ogledalom prirode“, poslužimo se Rortyjevim izrazom, i vjerodostojnijim svjedokom stvarnog, 52 Richard Gregory, John Harris, Priscilla Heard i David Rose: „The Artful Eye“, Oxford University Press, 1995., str. 12. 53 Isto, u: „Black boxes of artful vision“, Richard Gregory, str. 14. 54 Melvyn Goodale i David Milner: „Sight Unseen: An Exploration of Conscious and Unconscious Vision“, Oxford University Press, 2013. 55 Evolucijski gledano, vid nije počeo svjesnim vizualnim iskustvom svijeta, već kao vođenje ponaša- nja organizma, ne razvijajući se kao jedan sustav, nego kao više podsustava različitih funkcija.