Nova Istra

318 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Maja PROFACA pri čemu je tijelo „opći instrument shvaćanja toga svijeta.“ Pritom su i naoko jed- nostavne percepcije, poput percepcije dubine ili prostorne smještenosti odnosno „egzistencijalne dimenzije“ kako ih naziva Merlau-Ponty, složene i relacijske s ob- zirom na cjelinu situacije, a „granice vidnog polja nužan moment organizacije svi- jeta, a ne objektivna kontura.“ 29 Ovako shvaćena percepcija stvari ili veličina sadrži svoj postojani „objektivni“ moment izazvan svijetom, ujedno prožet značenjskom komponentom konačnog gledišta. Svijest kao „aktivna transcedencija“ ostvaruje tako svoja „perspektivna gledišta zasebno jedno od drugog, koja se omiču jedno o drugo“, a sabrana su u komunikaciji i stvari. 30 U tom smislu i svijest, koja je uvijek u nekoj mjeri perceptivna svijest, iz nataloženog iskustva uspostavlja subjekt, nje- govu povijest i psihološku strukturu koja će usmjeriti i u nekoj mjeri utjecati na jedinstveno, mnogim kontingencijama obilježeno gledište. U ovom dinamičkom i u nekoj mjeri subjektiviranom poimanju percepcije, koje nalazimo i kod Wolfganga Köhlera, bitno je vidjeti objektivne, poopćive karakte- rizacije i organizacije čulnog iskustva, koje su za Köhlera rezultat konstelacije po- dražaja. „Čulne su jedinice“, piše Köhler, „dobile nazive, postale bogate simbolikom i poznate po ovoj ili onoj praktičnoj upotrebi, a ipak su kao jedinice postojale i prije no što im je dodana ijedna od potonjih činjenica.“ 31 Stoga, premda izgleda da je per- cepcija potpuno prožeta značenjem, „značenje ide crtama koje je povukla prirodna organizacija“, ulazeći u izdvojene cjeline dinamičkom samodistribucijom čulnog iskustva. 32 Ova iskustvena zbivanja, a onda i čulna organizacija, funkcionalna su zbivanja većih struktura kojima organizam pa onda i subjekt dolazi u interakciju s okolinom i drugim jedinkama. Prepoznavanje nekog sadržaja do kojeg pritom do- lazi ne zavisi samo od lokalnog podražaja, već i od asocijacija i prisjećanja organizi- ranjem i povezivanjem prošlih iskustava odnosno tragova. Usmjerenost organizma odnosno subjekta na neki objekt u vidu psiholoških vektora složen je rezultat prisje- ćanja na pojedine situacije, stavove, trenutno fizičko i psihološko „stanje ja“, odnosno dinamički, organiziran proces koji usmjerava jedinku na pojedini iskustveni sadržaj utječući pritom i na karakter toga sadržaja. „Kad je organizacija prirodno jaka“, piše Köhler, „do asocijacije dolazi spontano, a u odsustvu organizacije ne treba očekivati nikakvu asocijaciju sve dok subjekt ne uspostavi potrebnu organizaciju.“ 33 Koja je 29 Isto, str. 325. 30 Isto, str. 407. 31 Wolfgang Köhler: Geštalt psihologija , Nolit, 1985., str. 104. Prev. Jelena Stakić. 32 Isto, str. 104. Pritom je bitna organizacija čulnog polja na koju se može utjecati, primjerice, izdva- janjem ili isticanjem nekog sadržaja, pri čemu može doći do istinske preobrazbe čulnih činjenica, npr. u analitičkom promatranju nekih optičkih iluzija. 33 Isto, str. 197.