Nova Istra

317 Maja PROFACA STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI ‘unutrašnjem čovjeku’ ili, radije, nema unutrašnjeg čovjeka, čovjek je u svijetu, on se spoznaje u svijetu.“ 26 Polazeći od stava da svijest postoji jedino ukoliko je svijest nečega, ukoliko svoj objekt determinira intencionalno kao jedinstvo svijeta i bića koje u njemu egzistira, da se uvijek ostvaruje u nekom perceptivnom polju koje za subjekt nije tek suma osjeta, već čini smislenu cjelinu, Maurice Merleau-Ponty naglašava povratnu vezu između razvoja pojedinih osjeta i zahtjevâ koje okolina postavlja pred organizam. Nemogućnost apstrahiranja pažnje od objekata na koje je percipirajući subjekt uvijek nekako usmjeren, neke apstraktne svijesti bez obje- kata u svom horizontu, govori o bitnom, složenom obilježju percepcije objekta koji „svakim pokretanjem pažnje u svakom trenutku biva ponovno shvaćen“. 27 Percep- cija, viđena na ovaj način, interakcija je smisla koji proizlazi iz subjektove intencije i uzroka percipiranog odnosno objekta. U tom smislu percepcija nije nešto što nak- nadno, kao više-manje svjestan smisao, dolazi nakon sirovog osjeta, već s njim čini jedinstvo, a subjekt nije nepristrani gledalac čijim se osjetilima svijet objektivno daje, već je njegova percepcija uvjetovana njihovim međudjelovanjem. Tako u po- gledu svijet oživljava i razvija se kao predmet na koji je usmjerena naša pažnja, pri čemu se drugi objekti gube i nestaju iz vidokruga. Ova sinteza horizonata, koja čini percepciju, stoga uvijek biva „samo jedna vjerojatna sinteza“ stvarnih, postojanih objekata iz perspektive relacijski određenog subjekta. U tako definiranoj percepciji fiziološki uvjeti i psihološki moment uzupčavaju se, a dobivena perceptivna sinte- za cjelina je u kojoj se sastaje mnoštvo kauzalnosti. Aktivnost organizma bitan je uzrok razvoja percepcije, od kretanja u prostoru da bi se zadovoljile njegove po- trebe do, kako napominje Merleau-Ponty, „‘hvatanja’ koje ‘shvaća’ pokret.“ „Svaka perceptivna navika“, piše Merleau Ponty, „još je motorička navika i ovdje se još shvaćanje značenja zbiva putem tijela.“ 28 S druge strane, diskurzivni moment u percipiranju nije nešto što dolazi naknad- no, nakon prepoznavanja, već sudjeluje u perspektivi ili viđenju pojedine situacije. Bitno je stoga uvidjeti sintezu značenja, koja se javlja u pojedinoj životnoj situaciji pri čemu način na koji će se razumjeti odnosno „vidjeti“ pojedina situacija ovisi o sedimentaciji iskustava specifičnih za svaki subjekt, ali i o kulturnom kontek- stu koji ih artikulira u značenja. Percipirani prizor ili situacija tako nikada nije nepomućen prozor u svijet, već rezultat iskustva, ali i neka vrsta depersonalizira- nja, uvučenosti u situacije na način vlastite prožetosti i strukturiranosti svijetom, 26 Maurice Merleau-Ponty: „Fenomenologija percepcije“, „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1990., str. 9. Prev. Anđelko Habazin. 27 Isto, str. 53. 28 Isto, str. 186.