Nova Istra

316 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Maja PROFACA Dennettu zadržala do danas – utjelovljenost vidljivog u vidu proučavanja njegovih psiholoških i fizičkih karakteristika bitno je obilježje modernih istraživanja čija su proučavanja pažnje, vremena reakcije, zamora ili problem nepažljivosti uvelike poticana potrebom racionalizacije i učinkovitosti rada pojedinca. „Postignuće ove vrste optičke neutralnosti, redukcija promatrača na pretpostavljeno rudimentarno stanje, bili su stoga kako cilj umjetničkog eksperimentiranja druge polovice 19. sto- ljeća tako i uvjet formiranja promatrača sposobnog za konzumaciju novih količina vizualnog imaginarija i informacija koje u to vrijeme cirkuliraju u bitno povećanoj mjeri.“ 22 Istražujući različite teorije o psihološkoj i fizičkoj uvjetovanosti percepcije toga vremena, u knjizi „Suspenzija percepcije: Pažnja, spektakl i moderna kultura“ 23 Crary razvija tezu o znanosti 19. stoljeća, čija su istraživanja percepcije vođena, iz- među ostalog, idejom o predvidivom, razumljivom, produktivnom subjektu, odno- sno pojedincu osposobljenom za najadekvatniju percepciju fizički i psihološki po- sredovane te time ograničene spoznaje stvarnosti. „Treniranje svjesnog iskustva“ 24 , obrazovanje za prepoznavanje značenja podražaja koje neškolovani i osobe bez iskustva ne primjećuju, nije bio jedini, instrumentalizirani učinak perceptivnog formiranja pojedinca o kojem piše Jonathan Crary, koliko je to činjenica da „pa- žnja u 19. stoljeću nije bila dio posebnog režima moći, već prije prostor u kojemu su artikulirani novi uvjeti subjektivnosti odnosno prostor djelovanja i cirkulira- nja učinaka moći.“ 25 , što pak Craryjeve analize smješta u širi kontekst Foucaulto- vih istraživanja načina subjektiviranja te upravljanja pojedincima i društvom u to doba. Istraživanja povezanosti pažnje i odsutnosti te uvidi o suvemenoj vizualnoj kulturi kao onoj koja ima manje veze s vidom, a više s foucaultovskim subjekti- viranjem, Craryja konačno vode k promišljanju načina na koje je pažnja postala gotovo istovjetna automatskom ponašanju i funkcioniranju, što danas znači takva „apsorbirana stanja“ koja više nemaju veze s refleksijom pa ono što njegov rad čini zanimljivim nisu stoga samo aktualna pitanja o medijskoj posredovanosti vizual- nosti suvremene kulture, već i to koliko su upozorenja o opasnostima suvremene vizualne kulture za autonomiju reflektirajućeg subjekta zapravo opravdana. „Svijet nije objekt čiji zakon konstituiranja posjedujem u sebi“, piše u „Fenome- nologiji percepcije“ Maurice Merleau-Ponty, „već je prirodna sredina i polje svih mojih misli i svih mojih jasnih percepcija“, pa tako ni „istina ne ‘prebiva’ samo u 22 Isto, str. 96. 23 Jonathan Crary: „Suspensions of Perception: Attention, Spectacle and Modern Culture“, The MIT Press, 2001. 24 Daniel C. Dennett, isto. 25 Isto, str. 24.