Nova Istra

313 Maja PROFACA STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI kulturom, normama i diskurzivno posredovane stvarnosti. U mjeri u kojoj je sub- jektivno, vidljivo je tako poput Romanova događaja ujedno „i neosobno, s obzirom da se stvarno pojavljuje, no u isti je mah, što se tiče njegova značenja, neodvojivo od subjekta kojemu se pojavljuje.“ 3 Gledano na taj način, pojava, piše Claude Romano, „artikulirano je jedinstvo značenja, iz kojeg se događaj može razumjeti i tumačiti“, pri čemu „kontekst ove interpretacije nije samo suma pojava, već razumljivo, artiku- lirano jedinstvo njihova značenja.“ 4 Međutim, ovo jedinstvo značenja nije nešto sta- bilno ili nepromjenjivo s obzirom na to da mijenja subjekt koji u događaju sudjeluje tako da mu otvara nove uvide i razumijevanja. Ovako shvaćeno, viđeno uvijek biva kontingentno na svojevrstan rortyjevski način slučajnostima obilježenog konstitui- ranja subjekta u njegovu sučeljavanju sa svijetom. S druge strane, u svijetu novih tehnologija i vizualnosti postavlja se pitanje na koji su način i ove interakcije značenjski otvorene i nepredvidljive. Virilio – objaš- njava u članku „Vid, inercija i mobilni telefon: O porijeklu prostora kontrole i šire- nju društvenopolitičke kibernetike“ John Armitage, 5 pišući o utjecaju suvremene tehnologije – zaključuje da korisnička sposobnost analiziranja odnosno interpre- tacije značenja događaja postaje industrijalizirana, automatizirana „prijeteći razu- mijevanju i tumačenjima postmodernog vizualnog polja“, ali i temeljnom ljudskom doživljaju prostora i kretanja. S druge strane, neki autori smatraju upravo suprotno pa Hille Koskela piše da sveprisutna slika, primjerice webkamera , nije isključivo sredstvo kontrole, već i način bivanja djelatnim subjektom u doba objektiviziranja pojedinaca i njihova nadziranja. U kulturi gdje se „gledanje dijeli, pokretno je i društveno“, a „osjećaj prisutnosti je razlomljen pa niti smo ovdje niti tamo podi- jeljeni između naših stvarnih i virtualnih kretanja“ 6 , postavlja se pitanje ne samo transformacija privatnog i javnog prostora, već i posljedica nekritičke izloženosti za subjekt čija se autonomija i sposobnost refleksije dosad obično povezivala uz mogućnost povlačenja iz takvih intenzivnih interakcija. „Svjesnost“, piše Barbara Maria Stafford, „čini se da je vezana uz iskustvo dubine ali i distance, način na koji odmičemo vanjski svijet objekata od naše subjektivnosti.“ 7 Nova umrežena sub- jektivnost, pišu John Macgregor Wise i Hille Koskela, pred stalnim je zahtjevom 3 Isto, str. 31. 4 Isto, str. 32. 5 New Visualities, New Technologies: The New Ecstasy of Communication, uredili: J. Macgregor Wise i Hille Koskela, Ashgate, 2013., str. 69. 6 Isto, str. 3. 7 Barbara Maria Stafford:„Echo Objects: The CognitiveWork of Images“,The University of Chica- go Press, 2007., str. 120.