Nova Istra

312 Maja PROFACA, Zagreb O VIDLJIVOM „Oko koje organizira, klasificira i stvara poredak nije bio preferirani organ u vrijeme koje je preferiralo slušanje.“ Premda neodvojivo od pitanja spoznavanja, počevši još od W. G. F. Hegela za ko- jeg je neposredna osjetilna spoznaja bez pojma najpraznija i najapstraktnija, pitanje neposredno opažljivog ili isključivo biologijski uvjetovanog vida ipak je složenije, od istraživanja svjesnosti pa sve do problema pažnje ili evolucijskih teorija osjetilnosti 1 . S druge strane, značenje opaženog dijelom je i subjektivno pa bi se za njega moglo primjeniti i ono o čemu u „Otvorenom djelu“, pišući o privatnom svijetu čitateljevih iskustva i kompentencija koje uvjetuju razumijevanje djela, piše Umberto Eco. Vi- đeno, moglo bi se reći, poput Ecova teksta nosi „veliki potencijal različitih značenja koja u njemu koegzistiraju“ 2 , uz česta neslaganja o glavnom ili dominantnom zna- čenju. U tom smislu, vidljivo ne samo što je uvelike subjektivno, već je i neodvojivo od brojnih spoznajnoteorijskih pitanja mogućnosti znanja Realnog, naravi istine ili 1 Vid je tako„sposobnost prepoznavanja svjetla i definiranja prostornih svojstava i detalja“, odnosno „uspoređivanja količine svjetla koja dolazi iz različitih smjerova.“ Ivan R. Schwab: Evolution’s Wit- ness: How Eyes Evolved , Oxford University Press, 2012., str. XVI. 2 Isto, str. X.