Nova Istra

308 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Fahrudin NOVALIĆ Zaključna misao Slažemo se sa suvremenim težnjama da se u okvirima postojeće spoznajne teorije – gnoseologije, razvije socijalna spoznajna teorija. Osnovni je razlog za to činjenica da je društveni utjecaj na spoznaju odlučujući, poput Hegelove teze da je „istina u cjelini“ ili tvrdnje da je cijelo društvo subjekt formalnoga i neformalnoga odgoja i obrazovanja. Neki filozofi diskurs o ovisnosti pojedinca o društvu, poput P. Petti- ta, smještaju u područje tzv. socijalne ontologije. 16 Razmatrajući odnos društva i pojedinca, neki autori, „(G. Vico, J. J. Rousseau, J. G. Herder, kasnije i K. Marx, E. Durkheim, F. H. Bradley, Ch. Taylor i dr.)“ (Prijić-Samaržija, 2000:15), zaključuju da je društvo ključno za konstituiranje pojedinca. Pojedinac-spoznavatelj uvijek je u interakcijskom odnosu s drugim ljudima, s društvom. Društveni odnosi nužno utječu na razvoj njegovih individualnih spoznajnih sposobnosti. Na to ukazuje i Aristotelova misao da je čovjek izvan zajednice ili bog ili zvijer. Čovjek samo u ljud- skom društvu može optimalno razviti svoju ljudsku osobinu – (raz)umnost. Ali, unatoč nespornom značaju socijalne uvjetovanosti ljudske spoznaje, nikad ne smijemo potcjenjivati značaj individualnoga subjekta spoznaje, uključujući i njegovu orijentaciju kako na kritički spoznajni optimizam, tako i njegovu nekritičku orijen- taciju. Nepoznati je autor primijetio: „Više volim živjeti kao optimist i prevariti se, nego živjeti kao pesimist i biti uvijek u pravu“ (u: Guenassia, 2012:7). „Najnovije istraživanje njemačkih znanstvenika – dokazuje da pesimizam tjera na oprez, što smanjuje rizično ponašanje, a time i invalidnost, pa i smrt“ (u: Jureško, 2013:17). Postoji izvorni i reaktivni pesimizam. Psihijatar, profesor Vlado Jukić, uspoređujući njemački i hrvatski pesimizam, kaže: „Njemački je pesimizam izvorni, a hrvatski reaktivni, proizašao iz nemoći. Izvorni pesimisti su oprezniji, a reaktivni mogu biti čak i destruktivni“ (u: Jureško, 2013:17). Je li, uistinu, svaki njemački pesimizam izvorni, a svaki hrvatski pesimizam reaktivni; usto proizašao iz nemoći? Svjedoci smo deklarativnoga zalaganja za društvo znanja i ekonomiju znanja, koje prati oskudica vrijednosne recepcije kritičkoga spoznajnog optimizma. U tome je prednjačila i patetično manipulirajuća retorika vladajuće elite koja je poricala po- stojanje aktualne globalne krize. Poricanje ili neobjektivno prikazivanje globalne krize u pojedinim zemljama koje je zahvatila, poricanje je objektivne istine i za- borav recepcije kritičkoga spoznajnog optimizma; cinični odnos prema stvarnome stanju u njima; prema – nezaposlenosti, neiskorištenosti prirodnoga i društvenog kapitala, uključujući i neiskorištenost ljudskoga kapitala. Posljedice globalne krize na planetarnoj razini bit će dugotrajne. Učestali, očajni, pauperizirani i poniženi prosvjednici, prikraćeni u radnim i socijalnim pravima, na ulicama europskih i svjet- 16 Pettit, P. (1993.): Common Mind , Oxford, Oxford University Press (u: Prijić-Samaržija, 2000:15).