Nova Istra

302 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Fahrudin NOVALIĆ matrajući reprodukciju i promet ukupnoga društvenog kapitala, Karl Marx, u Ka- pitalu piše: „Svaki pojedinačni kapital jeste..., samo osamostaljeni, takoreći indivi- dualnim životom nadareni delić celokupnog društvenog kapitala, kao što je i svaki pojedinačni kapitalista samo individualni element kapitalističke klase. Kretanje društvenoga kapitala sastoji se iz celokupnosti kretanja njegovih osamostaljenih odlomaka, obrta individualnih kapitala“ (Marx; 1973:991). Socijalni ili društveni kapital mjera je integriteta neke zajednice, njezine povezanosti, njezinih kulturnih težnji, međusobnih povjerenja i slaganja među članovima, stupanj izbora i recep- cije zajedničkih vrijednosti – mjera općega dobra. „Socijalni kapital određuje spo- sobnost zajednice da apsorbira šokove, (ponajviše krizne šokove, op. a.), iskoristi prilike i odredi se prema budućnosti“ (Afrić, 2009:17). Zato ga ne smijemo redu- cirati na puki zbroj ljudskoga kapitala. „Znanje kao kapital (ili kulturni kapital) je teorijska konstrukcija vrlo slična teorijskom konceptu ljudskog kapitala, tako da ga mnogi autori smatraju pod-skupom ljudskog i socijalnog kapitala“ (Afrić, 2009:18). Znanje kao kapital ili kulturni kapital „nužno uključuje ljudski kapital, ali naravno posve je nesumjerljiv s njim“ (Afrić, 2009:20). 7 Čovjek i društvo su i rasipna bića. Što je rasipanje uopće, a što rasipanje ljud- skoga kapitala? Kultura rasipanja ljudskoga kapitala Čovjek modernoga doba postao je skloniji imperativima napretka kao sekularizi- ranoga spasa i rasipanja prirodnih i društvenih potencijala, nego ljudskim moral- nim imperativima. Postao je cinički proizvođač i potrošač – subjekt-akter kulture rasipanja. Ključna uloga u tome pripada rasipanju ljudskoga kapitala, uključujući i njegovu zloupotrebu. „Sve to ukazuje i na krizu uma – dihotomiju objektivnoga i subjektivnog uma; na instrumentaliziranost, ciničnost i rasipničko-potrošačko obi- lježje uma. Subjektivni um je postao dio Nietzscheove verzije nihilizma – ostao 7 Ljudski kapital je, prije svega, individualan i sastavni je dio individualnoga društvenog subjekta- ‑aktera. Referirajući se na djelo Pierrea Bourdieua, Oblici kapitala (Bourdieu, 1986.), Afrić kaže da kulturni kapital može postojati u tri oblika: - u obliku dugoročne trajne dispozicije duha i tijela (u utjelovljenom stanju) – investicija vremena za učenje/vježbanje nužna je pretpostavka stjecanja kulturnoga kapitala; - obliku kulturnih dobara – slika, knjiga, instrumenata, mnoštva različitih sredstava (u objektivi- ranome stanju); - obliku objektiviziranoga instituta društveno legitimnih kompetencija (u institucionaliziranome stanju); država u obrazovnome sustavu potvrđuje individualne kompetencije i vještine izdavanjem dokumenata kojima utjelovljuje kulturni kapital, priznaje njegovu pravovaljanost – objektivnu vri- jednost (Afrić, 2009:20-21).