Nova Istra

299 Fahrudin NOVALIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI često nekritička orijentacija na spoznaju usporila naš put prema razumijevanju? Pri- mjerice, za dugoročnu održivost potrebno je razumijevanje –„potreban nam je novi jezik koji otvara vrata razumijevanju, odnosno jezik koji nije jezik moći i domina- cije, već jezik što će se možda pojaviti iz dubine procesa u kojemu otkrivamo sami sebe kao neodvojiv dio cjeline koja je kolijevka čuda života“ (Smith i Max-Neef, 2012:20). Nužno je, pritom, razumjeti cjelinu života, njegovo porijeklo, pojavu, pri- vid, oblik, strukturu, rast, razvoj, funkciju, bit, značenje, vrijednost, smisao. To je temeljni uvjet kvalitete razumijevanja funkcije, smisla i značenja ljudskoga kapitala. Rasprava o spoznaji daje veoma raznovrstan skup teorija i gledišta koja se, iako interdisciplinarna, obično definiraju kao filozofska spoznajna teorija – gnoseologi- ja. John Locke je osnivač spoznajne teorije kao sustavne filozofske discipline. Ona nastoji odgovoriti na pitanja – o porijeklu, predmetu, strukturi, mogućnostima, granicama i objektivnoj vrijednosti spoznaje. Ljudska spoznaja jedno je od temelj- nih pitanja koje zahvaća korijen samoga čovjeka. Kao najviša misaona djelatnost utemeljena je na čovjekovu iskustvu i mišljenju, a obuhvaća proces stjecanja znanja. „Ljudski mozak“, podsjeća Nick Bostrom, „nalazi se u pozadini složene organizaci- je društva, te gomilanja tehničkih, gospodarskih i znanstvenih pomaka na kojima se, u pozitivnom ili negativnom smislu, temelji suvremena civilizacija“ (Bostrom, 2012:97). I narodna poslovica kako „um caruje, a snaga klade valja“ sugerira da je moć ljud- ske spoznaje nadmoćna snazi ljudskih mišića ili oštrini čovjekovih zuba. Spoznaja, uključujući i spoznajni optimizam, može biti kritička i konstruktivna, te nekritička i destruktivna. Kritički je spoznajni optimizam pouzdan kritički postupak prevencije i prevladavanja nekritičke i destruktivne spoznaje, uključujući i spoznaju o moguć- nostima prevladavanja rasipanja ljudskoga kapitala. Kritičko-spoznajna vrijedno- sna – koncepcija, orijentacija i recepcija optimizma, tri su osnovna razvojna oblika kritičkoga spoznajnog optimizma. Nije dovoljno samo neutemeljeno željeti i biti iluzorno optimistički orijentiran na ono što se želi. Potrebno je stvoriti objektivne kritičke pretpostavke za ostvarivanje ljudskih – interesa, potreba, želja i zadovoljsta- va društvenih subjekata. Potrebno je osmisliti konkretno kritički utemeljenu spo- znajno-vrijednosnu koncepciju, a s njom i kritički vrijednosnu orijentaciju i recep- ciju. Nije svaki napredak, konkretno, humanistički napredak i kao takav poželjan za prirodu, čovjeka, čovječanstvo. Takav je napredak, primjerice, pronalazak, pro- izvodnja i upotreba oružja za masovno uništenje – nuklearno, kemijsko, biološko, neutronsko; kao i ono što se naziva napretkom svih tehnologija samouništenja. Kritički spoznajni optimizam ključni je činitelj kritike mita napretka i cinizma rasipanja prirodnih i društvenih potencijala. Temelji se i na kritici antropocentriz- ma, egocentrizma, utilitarizma, biocentrizma, konformizma. Zagovara holistički