Nova Istra

161 Suzana COHA, Zagreb ANTUN GUSTAV MATOŠ – DOMOVINA, NACIJA, IDENTITET „Matoš je gradio i politički model hrvatske nacije sukladno kojemu je, po- dudarajući se i s nekim usporedivim (pret)preporodnim konceptima, do- movinski teritorij vidio kao hrvatski povijesni prostor, koji uz Dubrovnik, Dalmaciju i otoke, Istru, Rijeku i Primorje, Međimurje i Baranju, reintegri- ranu Vojnu krajinu te Bansku Hrvatsku i Slavoniju sa Srijemom, obuhvaća i Bosnu. Na tim pretpostavkama počiva i Matoševa vizija heterogenoga, ali skladnoga, dijakronijski i prostorno cjelovitoga, na prošlosti utemeljenoga i u budućnost projiciranoga slobodnoga hrvatskog doma, čiji će ‘tanki prozor gle- dati na grad Duždeva, a u drugom će se sunčati dan Muhamedova istoka’.“ Hrvatska, oj to su tvoji glasi, Čežnje tuđinskoga moga stradanja: Tuđi vjetar ledio mi vlasi, Sad ih mrsi cjelov tvoga ladanja! (A. G. Matoš, „U travi“) U jednome napisu što ga je u povodu dodjeljivanja Demetrove nagrade drami Duše Petra Petrovića Pecije objavio sredinom godine 1910. u Hrvatskoj slobodi Matoš je, osvrćući se na „iseljeničko pitanje“ tematizirano u navedenome djelu, ustvrdio da je ono „ekonomsko, moralno i socijalno zlo, rak-rana našeg narodnog problema“ (X,