Nova Istra

160 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Vinko BREŠIĆ Naime, unutar modernističkoga pokreta jedan od ključnih stavova mladih u po- lemikama sa starima bio je nova europska orijentacija i želja za deprovincijaliza- cijom hrvatske literature. Išlo se u prvome redu za tim da se hrvatska književnost napokon oslobodi germanskog posredništva, odnosno posredništva njemačkoga jezika, te sada sama uspostavlja izravne veze sa stranim literaturama. Neposredni povod bilo je studiranje mladih u Pragu i Beču, a samo se Matoš – koji se kao vojni bjegunac našao u Parizu – našao na samome izvoru modernizma te otuda surađivao u hrvatskim i srpskim časopisima. Matoš je pratio francuske simboliste, prevodio Baudelairea, a preko francuskoga u hrvatsku je kulturu vratio američkoga pisca Ed- gara Allana Poea. Zbog svega toga moderna će biti ocijenjena kao razdoblje u kojemu je hrvatska književnost ostvarila „zaokret k Evropi“ (A. Barac). A Matoš je bio – može se slobodno reći – ključna točka toga zaokreta! Sve ovo bilo je, čini se, posve dovoljno da historiografija donese „pravorijek“, tj. sud, i na sebi svojstven način odredi Matoševo mjesto i ulogu u nacionalnoj književ- nosti. Nacionalna je historiografija to učinila tako da je u svojoj sintaksi, odnosno u periodizacijskoj shemi, upravo ključno razdoblje na smjeni dviju paradigmi – reali- stičke i modernističke – omeđila imenom Antuna Gustava Matoša. 4 Naime, obje granice moderne pripadaju Matošu: gornja s Matoševom spome- nutom novelom u „Viencu“ 1892., donja s Matoševom preranom smrću, uoči rata 1914. Premda smrti kao ni ratovi nisu najbolji saveznici u književnoj znanosti (da pa- rafraziramo Tonka Šoljana), ovim samo naizgled simplificiranim čitanjem i upisi- vanjem Matoša u žanrovsku sliku naše moderne osnažuje se zapravo teza kako je pojava Antuna Gustava Matoša bila ključna za modernizaciju hrvatske književnosti u gotovo svim njezinim aspektima. Što se ne može reći ni za jednoga drugog Matoševa suvremenika. 4 Kako to konkretno izgleda unutar jedne historiografske sinteze, upućujem na svoju knjigu Hrvat- ska književnost 19. stoljeća , koja je pred izlaskom (objavljeno 2015., Alfa, Zagreb; op. ur. ) i prema kojoj sam koncipirao ovo svoje prigodno izlaganje.