Nova Istra

150 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Barbara KLEPIĆ SRCASTOST U GIPSU Svaka mi zima miriše na nepoznato. Soba mi je puna Čehova i noćne rose. Recitiram si potiho i pletem paučinu oko vrata da mi bude toplije. Iz ormara ispadaju osušeni stručci lavande smočene čarape i šešir s tužnim cvijetom. Ormar je neprijatelj koji.nikad.ne.miruje. Ja sam brod nasukan na kopno. Tražim posadu ispod kreveta. SRETNA, PROGUTAH ZVIJEZDU (Wisława Szymborska) Kojom god ulicom prođem Miriše na valove rashlađeno bijelo vino i zgnječeni šipak. Hodam silinom djece i divljaka Koja ruše krovove i bacaju cigle I plešu. Jer se boje grmljavine. U našoj kući. Lijepo ćemo spavati.