Nova Istra

145 Barbara KLEPIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST MANIFEST IZ DNEVNOG BORAVKA Uzmi me kao krišku voća kad si gladan a svi restorani ti smrde i od vina te boli želudac. Uzmi me prstima polagano, degustiraj pobožno, poštuj ipak, pohlepno (da kojim slučajem ne bih zaspala i ostavila tvoju glad neutaženom)... Sjedimo goli na prozoru bezimene zgrade. Hranim ptice, a ti mi sklanjaš kosu. Gledaš mi lice. Gledaš mi lice i šapćeš da ti se Pleše. I to je baš dobro Jer počinjemo plesati. Gazim te. To ti ne smeta. Govoriš mi da sam mlada i da ima vremena. Za sve što želim i Ne želim. Za odmjerene korake i majke i loše uspavanke. Na tvoje riječi zijevam, drijemam. Pod nogama palim krijes. Pružam ti desnu ruku kao džentlmen I molim Za Još Jedan Ples.