Nova Istra

85 Marko GREGUR, Koprivnica PRAZNINA Moj je otac pokopan u gradu u kojem sam začet. Poginuo je u ratu prije nego što sam se rodio. To da je umro prije mojeg rođenja, bilo je sve što sam do jučer o njemu znao. Osim toga, bio je junak. Ja sam ga takvim stvorio u mašti. „Moj je otac poginuo u Vukovaru“, rekao bih kad bismo mi djeca povela raspravu o ratu i onda bih bio glavni. Nitko od mojih zagrebačkih prijatelja nije u ratu ostao bez roditelja. Jednome je poginuo polustric, i to je bilo sve. Jučer mi je bio 18. rođendan, a to je kao važno. Jučer sam saznao da u gradu u kojem sam začet postoji grob moga oca. Odrastao sam s majkom i bakom u stanu od trideset kvadrata, sa čijih sam prozo- ra vidio čitav grad. Ljudi bi ponekad pitali majku kad ćemo od Ministarstva obrane dobiti veći stan, a majka bi kratko odgovorila da ne zna i skrenula ns drugu temu. A kad sam s bakom sjedio pred zgradom, susjede bi je često pitale zašto majka ne uzme muževu vojnu mirovinu, umjesto da se u tvornici muči za siću.„Što vi znate?“ odgovarala bi baka. Sad mi je jasno da su znale dosta toga, iako možda nisu bile sasvim sigurne, kao i da je baka, koja mi se onda činila nadmoćnom, znala da znaju. Mami i baki kao da se nije dalo ni s kim družiti i uglavnom su same sjedile u stanu. Nitko nam nije dolazio, osim stričeka Franje, kojeg sam se ja riješio. Jedne sam veče- ri, nakon što je Franjo otišao, načuo razgovor u kojem je baka rekla mami kako neće zauvijek ostati mlada i znao sam da ga se moram riješiti. „Kako si mogla zaboraviti na tatu?“ – pitao sam mamu. Ona je plakala i znao sam da sam u pravu, da nešto misli s Franjom pa sam stalno