Nova Istra

389 Slaven BERTOŠA KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI mletačkog slikarskog majstora iz druge polovice XVIII. i prve polovice XIX. stolje- ća, u crkvi Sv. Jurja u Buzetu detaljno je opisala prof. dr. sc. Nina Kudiš. Vrlo kvali- tetne štuko dekoracije u istoj crkvi, nastale nakon 1779., kada je zdanje dobilo krov, obradio je dr. sc. Damir Tulić. Riječ je o jednostavnim ukrasima koji uokviruju slike na bočnim zidovima i velikom stropu gdje se uokolo nalaze tri oslikana medaljona, a pripisuju se radionici Francesca Schiavija iz Tolmezza. Autor ističe činjenicu da se štukature u Istri javljaju uglavnom u XVIII. stoljeću te da se o njima do sada gotovo i nije pisalo. S obzirom na tematiku, oba su rada obogaćena vrlo lijepim i kvalitetnim slikovnim prilozima. Sveta Apolonija u Buzetskom dekanatu Porečke i puljske biskupije predmet je istraživanja dr. sc. Gorana Kneževića i Ane Kotarac Knežević. Uz podatke o tome tko je bila navedena svetica i po čemu je u povijesti ostala zapamćena, autori su za- bilježili i njezine ikonografske prikaze u crkvama u Vranji, Lanišću, Roču, Buzetu, Črnici i Draguću. Zaštitnica je od glavobolje i drugih bolova u glavi, posebice zubo- bolje, a na freskama ju je lako prepoznati, jer je prikazana s kliještima. Ikonografski prikazi Sv. Apolonije česti su u crkvama Porečke i puljske biskupije, pa možemo zaključiti da ju se mnogo štovalo. Često se nalazi na glavnim ili bočnim oltarima, na srednjovjekovnim freskama, a postoji i crkva koja nosi njezino ime. Prikazivalo ju se uglavnom s ostalim svecima i sveticama, zaštitnicima od raznih bolesti, a ponekad i samostalno. U prigodi 90. obljetnice istraživanja Rašporske jame, tim se značajnim speleološ- kim objektom u svojemu radu bavio Ivan Glavaš. Jamu su prvi proslavili talijanski speleolozi, koji su joj izmjerili dubinu od 450 m; najnovijim istraživanjima dubina je korigirana na 357 m. Po njihovom istaknutom istraživaču, koji je u njoj zagla- vio, prozvana je Abisso Bertarelli, a nakon Drugoga svjetskog rata istraživali su je hrvatski i slovenski speleolozi. Najpoznatiji je dio ponora njegova velika vertikala dubine 125 m, a novija su proučavanja pokazala da se u njega zimi spušta velika količina zraka, što upućuje na činjenicu da je jama većih dimenzija od onih pozna- tih. Najnovija su ispitivanja također pokazala postojanje dimnjaka koji se uspinje za gotovo 200 m visinske razlike, pa dakle predstavlja usporednu jamu koja dno dijeli s rašporskom. Međutim, potencijalni je izlaz iz te jame za sada nepoznat. Do danas je istraženo preko 5 km dužine, a problem predstavljaju mnogobrojne pogreške i nepodudarnosti u svim do sada postojećim nacrtima ponora. Drugi blok tekstova u zborniku, naslovljen „Iz našeg kraja“, odnosi se na prilo- ge troje autora. Ana Pernić piše o buzetskoj muškoj klapi „Pinguentum“, osnovanoj 1994., koja broji osam članova. Nastupala je na mnogobrojnim smotrama, koncer- tima, televizijskim i radijskim emisijama, u zemlji i inozemstvu. Osvojila je niz na- grada i priznanja.