Nova Istra

387 Slaven BERTOŠA KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI kupovala ili koristila kao platno sredstvo. Najčešće se radilo o vinu, žitu i mesu, ali spominje se i nekoliko drugih proizvoda. (sir, bob, razne vrste voća, ulje, masline i dr.). Na temelju arhivskoga gradiva iz XVIII. stoljeća, pronađenog u Državnom ar- hivu u Veneciji, professor emeritus Miroslav Bertoša opisao je slučaj Zvane Bana u kaštelu Roču iz 1762. Riječ je o zapisniku istražnog postupka nastalog na temelju prijava koje su protiv braće Ban iz Roča u Kopru podnijela dvojica mletačkih dužno- snika: rašporski kapetan Pier’Antonio Querini i koparski podestat i kapetan Orazio Dolce. Optuženici su bili organizatori seoskoga otpora kapetanovoj zapovijedi da se oružje i stvari postrojbe hrvatskih konjanika („Croati a cavallo“) iz Buzeta prevezu u Videm/Udine zbog stočne zaraze na području Kopra. Odbijanje izvršenja zapovi- jedi predstavljalo je, naime, čin javnoga izgreda, neposluha i vrijeđanja„predstavnika javne vlasti“ („Pubblico Rappresentante“), pa je odgovor bio brz i energičan. Budući da je prijenos robe ipak obavljen, Querinijeva nastojanja da se braću kazni izgubila su na snazi. U drugom je slučaju optužen ročki župnik Nikola Ban, Zvanin brat, da se nije odazvao crkvenoj procesiji na blagdan Sv. Antuna Padovanskog. No, on je tada ispovijedao vjernike koji su mu u velikom broju došli iz susjednih sela, nakon što se iz Rima vratio s indulgencijom. Kažnjen je samo grdnjom i opomenom te obvezom na strogo pridržavanje državnih propisa i lokalnih običaja. O pabircima iz prošlosti Sovinjaka i njegove okolice piše prof. dr. sc. Slaven Ber- toša. Rodom iz ovoga gradića bio je ugledni istarski glazbenik i pedagog Slavko Zlatić (1910.-1993.), a također i agronom te sveučilišni profesor Viktor Vitolović (1899.-1976.). Okolica Sovinjaka bila je naseljena još u prapovijesti, a mjesto se u pisanim vrelima prvi put spominje 1195., kada su vlasnici kaštela bili akvilejski patrijarsi. Oko 1350. područje Sovinjaka bilo je pripojeno Pazinskoj knežiji, pa se navodi i u njezinom urbaru iz 1498., a pod vlast Venecije došlo je 1523., nakon rata Cambraiske lige. Ulaskom u fortifikacijski sustav Rašporskog kapetanata, naselje je dodatno utvrđeno: opasano je kamenim zidinama, od kojih je do danas očuvan samo sjeverni zid, ispod zaravnjenog dijela na kojem se nalazi župna crkva. Sovinjak je bio jedno od važnih središta glagoljske pismenosti, a ploče s glagoljskim natpisima postojale su na zvoniku župne crkve Sv. Jurja i na starom župnom dvoru iz 1594. Uz ovu crkvu, u kojoj se nalazi pozlaćeno postolje za nošenje Bogorodice, u Sovinjaku je važna i crkva Sv. Roka (s vrijednim freskama), a crkvica Sv. Stjepana nalazi se u Sovinjskom Polju. Na Sovinjskim Brdima postoji crkva Sv. Jelene, u Senju crkva Sv. Kuzme i Damjana (Sv. Nikole), na Švikariji crkva Sv. Kornelija i Ciprijana (s lijepim kipovima dvojice svetaca i Sv. Roka), a ruševna crkvica Sv. Martina smještena je iznad zaselka Valari. Sovinjak je zabilježen u mnogobrojnim izvješćima mletačkih kapetana, a istaknutu je ulogu odigrao u Uskočkom ratu. Posebno poglavlje njegove