Nova Istra

381 Miodrag KALČIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI (beznačajne istine radi, 59 je godina trajanja, a 60 Festivala, ubrajajući i, ni po čemu ubrojive, neodržane festivale). Nemoguće je ne zamijetiti slikovit i maštovit („Festival igranog filma u Puli“), a ujedno precizan („60 godina“) i krajnje korektan („hrvatski film“), znanstveno hladno determiniran naslov filmološkoga skupa. Susret vrijedan svake zagrebač- ke pozornosti (kulturne, kulturološke, kulturalne, povijesne, tradicijske, političke, federalne, nacionalne, sadržajne... i svake druge, pa na koncu neminovne filmske i filmološke) bio je, prije svega, valja to ponovno istaknuti, znanstveno i filmološki iznimno značajan doprinos Puljskom filmskom festivalu, znanstveno i stručno ute- meljen te, najvažnije, tematski jasan („agramerski“ čvrsto koncipiran i fokusiran), zbog čega je za ciglih šest mjeseci otisnut i objelodanjen u istoimenome zborniku, kako hrvatska filmološka javnost (dakle, zagrebačka) ne bi nestrpljivo ili pak, ne daj Bože, uzaludno čekala i ostala uskraćena za nova, još neobjavljena, puljska festival- ska istraživanja i tek otkrivene filmološko-povijesne spoznaje glede hrvatskoga filma izrečene (i sada, srećom, otisnute) na zagrebačkome znanstvenom skupu. Malo je što hrvatskoga (i filmskoga), ako uopće postoji išta, izvan Zagreba znanstveno (i filmsko). „Šezdeseta obljetnica najstarijeg hrvatskog filmskog festivala uvelike je odre- dila temu prvoga skupa...“ (str. 7), kako u predgovoru zapisuje, na početku druge rečenice (od njih ukupno pet, a svaka je uredno u svome odlomku), bivši brižni (pristaje i istarska inačica riječi/pojma) umjetnički ravnatelj Filmskoga festivala u Puli (2005.-2013.) i jedan od urednika Zbornika (prema najnovijemu tituliranju) mag. nov. Zlatko Vidačković; toliko je znatno odredila puljsku obljetničku temu, da niti jedan od deset objavljenih znanstvenih, stručnih, preglednih i sličnih priloga posebno ne raspravlja, ne tretira, ne tematizira Pulski filmski festival, niti izravno ni uopćeno (Pula i njezin festival samo se nespretno uzgred, očito usput, spominju iz puke pristojnosti, čiste formalne kurtoazije), već je posvema tematski u središtu raznolike pozornosti samo drugi dio naslova, nakon veznika„i“, zagrebačkoga Zbor- nika:„hrvatski film“, ili kako se oštroumno i senzibilno ogradio mag. nov. Vidačković (budimo pošteni i završimo drugu, od pet ključnih rečenica predgovora): „...što se pokazalo idealnim povodom za promišljanja i o hrvatskoj kinematografiji uopće.“ Istančana promišljanja i filmološke znanosti u Vidačkovića nikada ne manjka, pa prema magistru novinarstva zdrav razum nameće sasvim logičan zaključak, nai- me, proizlazi kako je idealan puljski povod rezultirao općim uzrokom – hrvatskim filmom. Drugačije rečeno, hrvatski je film (ni manje ni više) proizašao iz Pulsko- ga filmskog festivala, njegov je proizvod. No, dakako, takvoj logici ne nasjedaju ni „Uljanikovi“ brodomonteri, ni „Puljankine“ prodavačice, ni ostala revnosna festival- ska publika u Areni (i ne samo ona; a njoj, kao ni ostalim zdravomislećim Puljani-