Nova Istra

377 Darija ŽILIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI linu“, grafiti i urbane topografije, nemogućnost muško-ženskih odnosa, rastanci... U Krivčevim pričama „čuje“ se lagani soundtrack , čitamo o čežnji za putovanjima, mnogobrojne su pop-reference (filmovi, glazba), tematiziraju se bizarne osobnosti, metafikcijski dijelovi o jeziku... Priče iz ciklusa „Skice za beztomnog Jerryja“ jesu niz kratkih zapisa koji čak nisu ni poetički (a treba istaknuti kako je Enver Krivac vrlo vješt upravo u poetizaciji). Sve te skice su više-manje pune općih mjesta i zaista bi knjiga bolje funkcionirala bez njih. U posljednjem ciklusu„Ljubavnici iz malih naroda“ jesu priče koje se postmoder- nistički bave biblijskim mitovima, zatim zabavna i duhovita pripovijest „Levitatis literis“ u kojoj pisac hiperbolizira te, na tragu ruskih satiričnih autora, govori o bo- lesti pisaca znanstvene fantastike. Tu su tekstovi o putovanjima kroz vrijeme, priče o infanatiliziranim junacima koji žele sve zgrabiti, ili pak junacima koji, kao lik iz Fitzgeraldova romana, imaju bizarne hobije, žive u dekadenciji i umiru osamljeni. Priča „Orhideja“ govori o tome i jedna je od najboljih u knjizi. U nagrađenoj pri- či „Rainbowing“ nalazimo čest motiv – crtanje. Riječ je o mahnitu crtanju dvojice prijatelja, cinika i nostalgičara. U črčkarijama po zidu pojavljuju se kako motivi iz remek-djela tako i aluzije na pop-poetike, reminiscencije na novopovijesno doba, posve pomaknute zemljopisne karte i tehnološke mirakule. Sinkronicitet i spajanje nespojivog. Čini se da se tv-ekrani miješaju s tzv. stvarnošću, postaje upitno što je uopće realno. Zidovi nose tragove vremena, oni su „topla mjesta nedavne prošlosti“. Priča o gospođi Jagodi priča je o sjećanju. Kao da se vraćamo na početak knjige, čini se da sve priče iz prošlosti priča prabaka, i to sve do smrti, a smrt nipošto nije kraj, već mjesto spajanja davno razvrgnutih parova. Priče Envera Krivca podsjećaju na to kako je sve prhko i kako sve može nestati. Zato vrijedi bilježiti sjećanje, pa čak i nostalgiju za vremenima kad se svijet nije či- nio kao slika na ekranu velikog televizora. Krivac je nadaren autor poetskih proza. Nadajmo se da će njegove iduće knjige biti bolje uređene, lišene prosječnih zapisa kakve nalazimo u ovoj knjizi. Izvrstan je u pričama u kojima se poigrava jezikom, kada unosi nadrealne elemente i parodira stvarnost koju živimo. Darija Žilić, Zagreb