Nova Istra

370 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Božidar ALAJBEGOVIĆ vim sastavnim dijelom, a čitanjem se i o prethodno spomenute autoričine preferen- cije recipijent „spotiče“ iz stranice u stranicu. Radi se o anegdotalnom romanu u kojemu pratimo dogodovštine sredovječne književne znanstvenice na putovanju od Duge Rese preko Montreala sve do New Yorka, i natrag. Osim anegdotalno ispripovjedanih junakinjinih zgoda s putovanja, autorica je roman napučila anegdotama iz života ljudi koje na putovanju susreće, a koji su mahom također stranci u zemlji u kojoj ih upoznaje. Spomenuta citatnost i ovdje je prisutna, a uključuje izvatke iz djela brojnih ruskih autora te stihovlje iz opusa Leonarda Cohena, Paula Simona, Arla Guthriea i dr. Stječe se dojam da su citatnost i anegdotalnost u funkciji oslikavanja šarolikosti svijeta i bogatstva razli- čitosti, ali im je svrha i postizanje stanovite ležernosti. Protagonistica, naime, kreće na put u Kanadu kako bi pronašla Emila, simpatiju iz fakultetskih dana, koji svira u pratećem bendu Leonarda Cohena. Riječ je o impulzivnoj reakciji na poznani- činu opasku kako „nikad ništa značajno u životu nije postigla ni učinila“, pa su u motivaciju upisani elementi neozbiljnosti, stanovite bajkovitosti, baš kao što je au- toričina strategija ta da događaje koje akterica na putu proživljava obavije atmos- ferom ležernosti i zaigranosti, lakoće i bezbrižnosti. Sva ta citatnost, junakinjine misli znatno obilježene mnoštvom pročitanog štiva, odslušane glazbe i odgledanih filmova, podudaraju se sa čestim nizanjem naziva robnih marki čije reklame juna- kinja primjećuje tijekom putovanja Kanadom i SAD-om. Na taj način Lukšićeva kao da potrošačkom ludilu sjevernoameričkog kontinenta suprotstavlja kulturološ- ki konzumerizam, konzumerizam pop-kulturnih proizvoda i umjetničkih artefaka- ta, pokušavajući potrošnju kulture pretpostaviti potrošnji poznatih robnih marki, a merkantilizmu se implicitno suprotstavljajući promicanjem visoko-kvalitetnih pro- izvoda različitih umjetnosti. Pritom opise američkih urbanih krajolika „presijecaju“ junakinjina sjećanja na djetinjstvo i mladost proživljena u drukčijim vremenima i prostorima, pa je u takvoj jukstapoziciji moguće iščitati i ironičnu kritiku suvreme- noga kapitalizma. Naracija je bljeskovita, svedena na kratke deskripcije i užurbane dijaloge, auto- rica ne troši vrijeme na duža promišljanja, što je u skladu s junakinjinim impulziv- nim odlaskom na put, ali i s doživljajnošću samoga putovanja; slike novih prizora iskrsavaju bljeskovito i brzo izlaze izvan vidokruga, zamjenjuju ih novi prizori, lica, dojmovi... Stječe se dojam kako je posrijedi nizanje dojmova zabilježenih u realnom vremenu tijekom putovanja (što dijelom potvrđuje autoričina tvrdnja kako je tekst utemeljen na nedavnim putničkim iskustvima). Pojedinim segmentima roman je blizak autoričinu prethodnom romanu „Nebe- ski biciklisti“. U prvome redu zbog autoreferencijalnosti i množine autobiografskih konotacija te narativna diskontinuiteta (brojni citati koji rukopisu pridaju sloj in-