Nova Istra

355 Ivan PEDERIN PRILOZI O ZAVIČAJU Preostaje da se ispitaju njegovi odnosi s prosvjetiteljstvom, Arcadijom, a onda i s najvažnijim duhovnim strujama njegova doba. Sklonost prema Arcadiji vidi se iz njegove ljubavi prema arheologiji, iako se takva sklonost može zamijetiti i kod drugih esteta u malim mjestima i prije Arcadije, kod nas i drugdje. Arheologija je za Stankovića, a i za mnoge druge, npr. njegova suvremenika Francesca Carraru iz Splita, u prvome redu rimska arheologija. Ona je dragocjen izvor vijesti o mnogim Istranima i njihovim djelima. Stanković je imao malo smisla za slikarstvo, ali često do tančina opisuje grobove svojih likova, reproducira natpise, opisuje nadgrobne ploče i spomenike. Već smo spomenuli Stankovićevu sklonost prema tipovima znanstvenika, to su u prvom redu ljudi koji su živjeli na dvorovima prosvijetljenih apsolutističkih vladara. Njegovi odnosi s prosvjetiteljstvom neizravni su i oprezni zbog straha od cenzure, jer čl. 10. spomenutog spisa zabranjuje sve knjige koje se bave socinijanizmom, deiz- mom i materijalizmom. Pa ipak, u životopisu Gian Rinalda Carlija spominje Stan- ković njegovu poemu „Andropologia, ossia della società e della felicità“. U prvome pjevanju Carli piše da društvo potječe od prirode koja je božanskog podrijetla (III. 344). Bio je to odraz prosvjetiteljskih shvaćanja prirodnog prava kao pravog učitelja društva, kako je to formulirao talijanski fiziokrat Gaetano Filangeri u djelu „Del- la scienza e della legislazione“ 18 Međutim, u istom životopisu Stanković odbacuje „Contrat social“ J. J. Rousseaua, djelo koje je cenzura strogo zabranila. Negativno mišljenje o Rousseauu vidi se i u prosudbi njegove polemike s Tartinijem (II. 306). U životopisu Gian Rinalda Carlija Stanković spominje njegovu disertaciju „Del li- bero commercio de grani“ (O slobodnoj trgovini žitom), ali u raščlambi je toliko oprezan da se ne može govoriti o njegovim mogućim simpatijama ili prianjanju uz fiziokrate. I ovdje kao da se pisac boji cenzure koja nije dopuštala djela fiziokratâ, a Franjo I. bio je najbliži merkantilizmu. Tako valja reći da su Stankovićevi odnosi prema prosvjetiteljstvu oskudni i opre- zni kao i u ostalih učenjaka i povjesničara njegova doba. Pažljivijem razmatranju ipak neće promaći njegove simpatije prema prosvjetiteljstvu i liberalizmu. Prihvaćao je najvažnija učenja liberalizma, a to će reći nazor da naciju vodi naobraženi sloj s velikom političkom odgovornošću. Feudalizmu nije bio sklon. Bio je, dakle, umjere- ni liberal u doba kad se Carevina oprezno liberalizirala nakon 1832. 19 Mazzinijev i Giobertijev nauk nije prihvaćao, a ni njihov nacionalizam. Stanković je bio tek buditelj kulturne svijesti u Istri. 18 P. Hazard, op. cit., str. 148-151. 19 Ivan Pederin, Austrijska cenzura i nadzor nad tiskom u Dalmaciji , Matica hrvatska, Zadar, 2008., str. 132ff.