Nova Istra

354 PRILOZI O ZAVIČAJU Ivan PEDERIN Ovakva metoda može uvjeriti naobraženog čitatelja, ali samo čitanje nije osobito privlačno i manje naobraženu čitatelju izgleda cjepidlačno. Odnos pisca prema liku o kojem piše neizravan je. Stanković malo kaže o njegovoj obitelji, djetinjstvu, braku i o samoj ličnosti. Pa ipak, on opisuje izgled sv. Jeronima (I. 207), ali opis nije više od komentara slika koje ga prikazuju. Tartinijev životopis zaključuje opisom njegova sućutnog karaktera. Tartini pomaže udovicama i siročadi, besplatno podučava siro- mašne dječake, po cijele noći bdije uz bolesnu ženu (II. 312-315). U životopisu Gi- an-Rinalda Carlija opisuje smrt njegova oca, supruge, njegov drugi brak, ali samo da bi prikazao slijed dogođaja koji čine njegov život (III. 334-347). Ovi rijetki spomeni obitelji i društvenog položaja karakteristični su za životopis XIX. st., koji je obitelj- ske prilike smatrao malo važnima. 14 Za Stankovića je životopis mučno traganje za istinom, te drži da pisac ne smije uljepšati izgled i prikaz svoga lika. 15 Ovo načelo je, međutim, nepravedno prema psihologiji, pa Stanković ne vidi čovjeka kao složeni amalgam koji valja „riješiti“ razmatranjem pojedinosti, njegovi likovi zatvoreni su u stroge i tijesne kodekse znanstvene metode. Nigdje se u njegovim životopisima neće naći žarkih piščevih simpatija romantičkih životopisaca prema njihovim likovima, nigdje romantiziranje životopisa kao kod pisaca iz mijene XIX./XX. st. i sklonosti da se istraživanja oplode maštom. 16 Pišući životopise, Stanković ističe ugled zna- nosti pokazujući malo sklonosi prema karakteru svojih likova. Znanost je, dakle, pravi junak njegovih knjiga. Ovo je dug Stankovićevu karakteru i njegovoj odanosti znanosti i znanstvenu radu. Ovdje valja spomenuti naputak za cenzore pod naslovom „Vorschrift für die Lei- tung des Censurwesens und für das Benehmen der Censoren in folge a. h. Beschlies- sung vom 14. September 1810.“ 17 Prema ovome propisu, cenzori su morali praviti razliku između spisa napisanih za znanstvenike i književnih djela za široku i neodre- đenu publiku. Znanstvena djela, ako su zaista nova otkrića, a ne kompilacije, cenzuri- raju se obazrivo i neće se odbiti bez vrlo važnih razloga (čl. 4.). Kod objavljivanja ovih djela dopuštene su sve publilcitarne i reklamne tehnike, a to su bile povlastice koje se nisu priznavale mnogim drugim kategorijama knjiga. Pišući znanstveni povijesni rad kojim se obraćao znanstvenom čitateljstvu, što se vidi iz kataloga pretplatnika ,Stan- ković je znao da mu ga cenzura neće odbiti i da će se knjiga prodati. Pa ako ovo ne može objasniti Stankovićev karakter i nije najvažniji odnos ovoga djela, on je mogao igrati neku ulogu u njegovoj strukturi. 14 J. Romein, op. cit., str. 44. 15 André Maurois, Aspects de la biographie , Paris, 1928., str. 32. 16 Ivan Pederin, Književno-sociološka pitanja romansirane biografije , Radio-Sarajevo – Treći program, XI(1982.) br. 38., str. 245-268. 17 Državni arhiv u Zadru, pres.1848. XI 21, br. 2726.