Nova Istra

353 Ivan PEDERIN PRILOZI O ZAVIČAJU istaknuti u nekim bitkama, dobija odličja i visoke činove (III. 42-47). Gotovo u svim slučajevima, očito je, znanost pomaže likovima da se istaknu. Oni traže sla- vu, ali to je slava prosvjetiteljstva, bez junačakog ornata tradicionalnog životopisa i martirija svetačih životopisa i legendi. Stankovićevi likovi su „učitelji“ onako kako je James Cook učitelj u djelu „Cook der Entdecker“ Georga Forstera. 12 Za razliku od Forstera, Stanković ne poznaje jedinstva duha i djela te znanstvene pustolovnosti kapetana Cooka. Život Stankovićevih likova je hod prema slavi koja se izražava naklonošću apsolutističkih vladara, a ne naobraženog činovništva organiziranog u hijerarhiju, kakvo je bilo austrijsko činovništvo. Stanković je bio imućan i nezavisan, građanski individualist bez političke i profesionalne pozadine i razloga. Životopisi vojnika kod Stankovića su škrti, to je Biagio Giuliani iz Kopra (III. 37), pa Grgo Franković, seljački sin (III. 64-66) i sl. Oni idu u mletačku službu, bore se, ističu se, pokazuju hrabrost, više vole časnu smrt negoli sramotnu predaju. Njihova djela nikad nisu obrazložena političkim, čuvstvenim ili rodoljubnim razlo- zima, nikad ne brane slobodu, demokraciju ili monarhiju, čak ni kršćanstvo protiv Osmanlija. Oni su condottieri s izraženim osobnim i vojničkim osjećajem časti i svje- šću o stališkoj etici. Stankovićeva metoda temelji se na akribičnom istraživanju, on je pravi suvreme- ni povjesničar. Već smo istakli da životopis rimskoga gramatičara Simplicija nije drugo nego pokušaj dokazivanja da je grad Emona, u kojem se rodio, u Istri – a ne u Sloveniji. Stanković izvodi dokaze s velikom akribijom. Životopis Gian-Battiste Vergerija (I. 296-297) i njegova obrana od predbacivanja da je krivovjernik zaklju- čuje se dokazom da on nije umro kao luteran, već kao katolički biskup. Stanković savjesno ispituje izvore. U životopisu Pietra Paola (Petra Pavla) Vergerija izražava uvjerenje da ga je car Sigismund uzeo na svoj dvor, a poslije toga o njemu se ništa ne zna (II. 58). Nema izmišljenih ukrasa njegova životopisa. U životopisu Girolama Muzija opisuje sudbinu kodeksa Selva koji je Apostolo Zeno dao svome rođaku Gian-Rinaldu Carliju, zatim je prešao u vlasništvo markiza Girolama Gravisija, pa u vlasništvo „ministra“ mletačke Sanità . Na kraju je rukopis dobio Stanković koji se njime poslužio da bi napisao Carlijev životopis (II. 131-134). Stanković, dakle, navodi svoje izvore, sastavlja bibliografiju izdanih i neizdanih djela svojih likova. U životopisu Giovannija Valle in extenso citira pismo Šime Stratika, da bi dokazao kako je Stratiko Valleov plagijator ili nešto ne mnogo bolje (III. 198-212). 13 12 Helmut Scheuer, Biographie. Studien zur Funktion und zum Wandel einer literarischen Gattung vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart , Stuttgart, 1978., str. 36-42. 13 Od 1921. postavlja se u cenzuri pitanje zaštite autorskih prava pa nastaje pojam plagijata. Ivan Pederin, Austrijska cenzura..., str. 31ff.