Nova Istra

351 Ivan PEDERIN PRILOZI O ZAVIČAJU te Zuzorićeve ili Vittorije Colonna, hrvatske ili talijanske životopisne književnosti, koji u XIX. st. nastavlja polazeći od renesansnih tradicija umne, lijepe i duhovite žene što djeluje u svom salonu kao Mme Récmier kraj Pariza ili Caroline Pichler u predgrađu Beča. Znanost je glavno pitanje životopisa koje Stanković piše kako bi pobudio svoje Istrane na proučavnje povijesti i arheologije, što nije „bez ugodnosti i zadovoljstva iako bi na prvi mah moglo izgledati suhoparno i mučno“ (I. 19). Znanost i studij su pokretačke snage njegovih likova. Sveti Jeronim, zbog čijeg je zavičaja Stanković ušao u duge i neplodne polemike s Ivanom Kaporom i Andrijom Demori (Cer- necca), postaje učenikom Barabbana, hrani se jednostavnim ječmenim kruhom i sočivicama (I, 30-31). Kršćanska poniznost? Svakako, ali k tome i žarka ljubav za znanost zbog čega Jeronim ustaje protiv onih što misle da su, postigavši doktorat, stekli i mudrost svijeta. Život svetoga Jeronima, sveca Katoličke Crkve, nema meta- fizičkih odnosa. Stanković ne opisuje njegovu pokoru, postove, pokore, čudesa koja je napravio, već samo njegovu zanesenost studijem i znanjem, njegove govorničke sposobnosti, filozofske i povijesne spise na grčkom i latinskom, njegove pjesme i proučavanja hebrejske filologije. Priznanje ne izostaje i Jeronim će se proslaviti na koncilu u Damasku svojim tumačenjima Svetoga Pisma, pa će mu papa povjeriti da Vulgatu prevede na latinski. Jeronim se vraća u Rim i najuglednije gospođe cijelog Rima hrle k njemu moleći ga da ih podučava (I, 215). Dakako, ustaju zlobnici i za- vidnici. Sveti Jeronim nije kod Stankovića drugo, nego učen i ambiciozan građanski znanstvenik. Giovanni iz Trsta, koji je 766. postao patrijarhom Grada (Gradeža), bio je učen, pobožan i pun svih kreposti. Upada u oči nesrazmjer između kršćanskih vrlina i učenosti. S druge strane, opaža se snaga duha građanskog individualista koji za zna- nost traži nezavisnost. Stankovićevo putovanje prema znanosti zamjećuje se i u predgovoru drugome svesku, u kojem hvali terminaciju koparske komune iz 1628/29. zato što šalje četiri mladića iz patricijskih obitelji na studij u Padovu. Stanković osuđuje činjenicu što u cijeloj Istri, uključujući i Kvarnerske otoke, nema nego jedna latinska škola u Kopru. Stanković specificira znanstvene grane kojima se bave njegovi likovi. To su: bo- goslovlje, filozofija, matematika, politika, javna ekonomija, moralka, sveta retorika, asketika, povijest, hereze, znanstvena harmonija, viteška harmonija, erudicija, ar- heologija, pjesništvo, heroičko-komično pjesništvo, didaktika, epistolarna, bukolič- ka, lirička i komična (II. 16). Teologija je navedena, ali je od nevelikog značenja, čak i u životopisima svećenika, katoličkih i protestanskih, malo je teoloških razmatranja. Stanković, iako svećenik, bio je odviše građanin da bi se bavo bogoslovljem. Jedan od