Nova Istra

349 Ivan PEDERIN PRILOZI O ZAVIČAJU tipa nacionalizma, on živi u mnogojezičnoj Primorskoj guberniji sa sjedištem u Trstu u kojoj nijedan nacionalizam nije imao mnogo izgleda. Za Stankovića je Italija za- jedništvo kulture kao nekoć Helada, a ta kultura je univerzalna. Mogli bismo dodati da je ona djelovala u Španjolskoj ( siglo de oro) , Engleskoj..., gotovo u svakoj europskoj nacionalnoj uljudbi. Stanković se trudi pokazati sudjelovanje Istre u toj kulturi, a to je bilo prihvatljovo za austrijsku cenzuru. Stanković ne vidi činovništvo kao nositelja kulture, a u Carevini su se činovnici novačili u načelu od domaćih ljudi, jer bilo bi preskupo da su činovnike slali iz Beča. U Stankovića je pokrajinska svijest jaka, ali i carevinska, pa se među likovima o kojima je pisao nalazi car Franjo I., kućni, dvorski i državni kancelar Metternich, koji je vodio vanjske poslove, veliki kancelar grof Franz Saurau, guverner Primor- ske gubernije knez Alfons, Gabriel Porcia, kamberlan grof Paul Brigida, tršćanski biskup Antonio Leonardis, ali o njima nije napisao životopise. Stanković živi, dakle, u okvirima Carevine i Istre, odnosno Primorske gubernije. Čitateljstvo kojem se Stanković obraća naobraženo je istarsko građanstvo, trgov- ci, odvjetnici, bilježnici, zemljoposjednici, svećenici, učitelji, namještenici, farmaceu- ti, liječnici, inženjeri itd. Ovakvim ljudima on je napisao životopise. U uvodu ističe da piše o ljudima što su se istakli u svome dobu nad običnim pukom. Isticali su se u pitanjima ćudorednosti, znanosti, umjetnosti, na dužnostima, u častima, hrabrošću, uopće svim oblicima ljudske djelatnosti. Bilo je jasno, on piše za naobražene koji su predstavnici naroda i koji njime upravljaju. U jednom od uvoda dijeli ljude na narod u koji ubraja i plemiće „što nisu radili ništa, osim što su mehanički ispunjavali prirodne dužnosti, vegetirajući kao biljke“. Nema poistovjećivanja s masama i narod- nim duhom romantizma, s običajima i tradicijama. Naobraženi sloj u Istri tada je govorio talijanski, jednako i u Dalmaciji. Za onodobnu srednju Europu svojstveno je da naobraženi sloj govori nekim stranim jezikom. UCarevini su aristokrati i Dvor govorili francuski, a građanstvo njemački odnosno talijanski. Grčki π ολι s – grad, a takav grad-država – Atena bila je ideal liberalnoga građanstva, a poznavala je i pojam kulturne i poliltičke elite. Politička prava nisu se smatrala povlasticom, već ozbiljnom dužnošću koja je tražila i stanovite kvalifikacije. 8 Za takvu elitu i o takvoj eliti pisao je Stanković. Stankovića je na pisanje knjige pobudio Antonio Piazza iz Padove (tako Cernec- ca); nije išao za životopisnim tradicijama dalmatinske životopisne književnosti, a nije se oslanjao ni na autohtone istarske tradicije, već je sam morao stvoriti tradiciju. Tako je ovaj erudit, zemljoposjednik s bogatom knjižnicom u Barbanu, za koju je 8 W.A. Orton, The Liberal Tradition, A Study of the Social and Spiritual Conditions of Freedom , New Haven, 1946., str. 27, 39.