Nova Istra

334 PRILOZI O ZAVIČAJU Đuro VIDMAROVIĆ Zbrinjavanje djece u Banskoj Hrvatskoj U takvim političkim i socijalnim uvjetima inicijativu preuzima Središnji zemaljski odbor . U dogovoru s banom Škrlcem, koji s položaja odstupa 8. lipnja 1917., pokre- će socijalnu akciju prihvaćanja ratne siročadi iz Istre, Dalmacije te Bosne i Hercego- vine na zbrinjavanje u obiteljima na području Banske Hrvatske. Akcija je bila zami- šljena kao ferijalne kolonije preko praznika tj. da se djeca prime na prehranu u krajeve bogatije hranom. Središnji zemaljski odbor preuzima brigu oko dopremanja, njiho- va smještanja u seoske i gazdinske domove, oko vođenja evidencije i nadzora djece. U ljeto 1917. godine šalje dopise Družbi Ćirila i Metoda u Istru, Carskom i kra- ljevskom školskom pokrajinskom vijeću u Zadru te Hrvatskom potpornom društvu Na- predak za pomaganje đaka i naučnika u Sarajevu da bi se moglo u Banskoj Hrvatskoj smjestiti na prehranu po 150 istarske i dalmatinske te 50 bosansko-hercegovačke siročadi u dobi od 8 do 12 godina. 16 Na ovu ponudu Središnjeg zemaljskog odbo- ra tajnik Družbe sv. Ćirila i Metoda , književnik Viktor Car Emin u pismu od 22. srpnja 1917. godine odgovara da bi se moglo u Zagreb s otoka Krka i Cresa poslati po 25 djece, po 20 iz Lošinja, Labinštine i Pazinštine, iz Mošćenice i Berseča 10, iz Lovranštine i Veprinaštine 15, a iz raznih krajeva Kastavštine po 1 te da se radi na ubrzavanju postupka izdavanja putnica. 17 Nakon suše 1917. godine, Istri je prijetila teška i gladna zima, a blizina bojišnice na Soči, gdje su se pod zapovjedništvom Svetozara Borojevića vodile žestoke bitke, osjećala se u cijeloj Istri. 18 Iako je za pripremu roditelja i djece na odlazak u udomi- teljske obitelji bilo vrlo malo vremena, prema raspoloživim izvorima, sve je proteklo u okviru očekivanoga. Prva grupa istarske djece stigla je na prehranu iz Kastavštine, od Opatije, Ježića i Lovrana 28., a druga pod vodstvom prof. Rišljavija 30. srpnja. Djeca su nakon kraćeg zadržavanja u Zagrebu proslijeđena u Sv. Ivan Zelinu. Pri- povijedala su kako kod njih nema ‘ni palente’, i kako se jedu koprive bez začina, onda o tom, s koliko se muke dolazi do brašna i kako je skupo sve, što treba za život . 19 Djeca su nastavila dolaziti iz Istre u velikom broju te ih je ukupno bilo udomljeno oko 3.000. 20 Budući da su dolazila prva, uglavnom su smještana na području Bjelovarsko-kri- 16 Skrb za hrvatsku ratnu siročad iz Istre, Dalmacije i Hercegovine, Narodna zaštita , 1917., 1(3), str. 1. 17 Pomoć našoj hrvatskoj braći iz Istre, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Narodna zaštita , 1917., 1(4- ‑5), str. 11. 18 KOLAR DIMITRIJEVIĆ, Mira (1991.): Zbrinjavanje istarske djece krajem I. svjetskog rata u sjevernoj Hrvatskoj, Zbornik radova Pazinski memorijal , 16(22), str. 149-158. 19 BASARIČEK, Đuro (1917.): Prva istarska kolonija u Zagrebu, Narodna zaštita , 1(6-7), str. 7. 20 CAR EMIN, Viktor (1956.): Autobiografija, u: Car Emin, Viktor, Djela II ., Zora, Zagreb, str. 471.