Nova Istra

332 PRILOZI O ZAVIČAJU Đuro VIDMAROVIĆ namirnica, ali se pogodovalo krijumčarenju. Na istoj strani u novinama Hrvatskoj državi iz 1917. godine među Pokrajinskim vijestima navodi se: Iz Primorja nam pišu o velikoj oskudici. Prijeti glad kao i susjednoj Istri... , a u Redarstvenim vijestima : Zaplije- njene živežne namirnice koje su izvrgnute brzom kvarenju dražbuju se gotovo svaki dan na redarstvenoj stražarnici u Vlaškoj ulici br. 74 ... Tijekom 1916., a naročito 1917. godine osjećalo se da puk nema što jesti niti što obući. Zavladala je glad i siromaštvo osobito u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Istri i nekim dijelovima Slovenije. Ljudi, a posebno djeca i starci, umirali su od gladi. U hercegovačkim župama Prenj-Dubrave, Donje Hrasno i Roško Polje glad je 1916. godine bila glavni uzrok smrti. 8 Umjesto suhoparnih statistika o stotinama umr- lih od gladi, dovoljne su ilustracije svjedočanstva sudionika ove akcije. Viktor Car Emin u svojim sjećanjima zapisao je: Što nisu odnijele razne rekvizicije to su uništile: suša, tuča i nerodica. Još nije bila na izmaku ni prva godina rata, a već je Istri odasvud zaprijetila – glad. Kud okom pogledaš – sama bijeda. Majke bi prodale do posljednje sitnice u kući, da im je kako namaknuti koricu hljeba za blijedu, oslabljenu djecu. A kako je glad – majka različitim bolestima i pošastima, to su već mnogi i polijegali, da se više ne dignu... Nikada ne ću zaboraviti, kako me se teško dojmilo pričanje jedne družbine učiteljice iz Nerezina. U tijesnoj školici kupila se oko nje mala djeca ispod šeste godine. U prvo vrijeme ti su mališani bili vanredno živi i veseli, no otkad nema hljeba ni palente postali su nekako šutljivi, tužni i pospani. I učiteljica je oslabljela. S mukom se miče, a još teže govori. Jednog dana, oko deset sati, donese joj gazdarica krišku crnog hljeba. Malo ga je bilo, koliko bi dva puta na zub... Nema tu što da se dijeli, i učiteljica, da je djeca ne vide, okrenu se i krišom založi ono nešto tvrde korice... Kad se okrene, ima šta i vidjeti! Troje ili četvero djece dopuzalo joj do nogu i slinom okvasenim prstima hvataju sićušne mrvice hljeba, što su učiteljici ispale iz ruke i prinose ih usnama... 9 Anđelinović navodi kako u Dalmaciji vlada glad! Žita i kukuruza nema i nemoguć je uvoz; nedostaje dakle glavna hrana: kruh. Krompira nema, pasulja nema, nema mesa, nema masla... U jednu riječ ničega! Niti se može išta i za najveće novce nabaviti. Mislim da je svaka druga riječ zališna. Brašno se plaća do 30 kruna po kilogramu. Kako mi dakle pišu rođaci, znanci i prijatelji iz različitih krajeva Dalmacije vlada tamo takva oskudica po gradovima i selima, a posebice po otocima, gdje je uvoz još teži i gdje je glavna produkcija od vajkada jedino vino, da je nemoguće opisati je i prikazati. Na otoku Braču i u Zagorju svaki dan djelo , Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“, Zagreb, str. 236. 8 Smrt od gladi (2007.): Glasilo Dana fra Didaka Buntića , 2(2), str. 17. 9 CAR EMIN, Viktor (2009.): Sjećanje 1927. na „Exodus bijedne istarske djece“ u 1917., u: ur. Petković, Boris, Proslava 70. godišnjice predsjednika Narodne zaštite dra Josipa Šilovića , 2. izd., Grad Bakar, Bakar, str. 43-49.