Nova Istra

325 Vladimir VOJINOVIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Snovi se Najlakše ostvaruju Kad se probudiš, Domovino. U navedenim stihovima očituje se i konkretno usmjerenje intencije i angažovanja Nikolaidisove poezije. Lirski subjekt vapi za buđenjem kolektiva uspavanog narod- nim pjesmama i pričama. Skoro da u tim stihovima naziremo obrise kolektiva – jednog nasagledivog organizma, a opet u dovoljnoj mjeri nesazreloga usljed djejstva epskih pjesama, bajki i mitova. Odsustvo samosvijesti, nepostojanje većeg broja ljudi za sebe , tj. fromovski definisanih pojedinaca, Nikolaidis posmatra kao ključnu falin- ku svoje domaje , i na toj tezi njegov lirski subjekt gradi sve opozicije što se u finim metaforama prelivaju na strukturu njegova obraćanja svijetu. U strukturalnome pogledu, ovaj rukopis predstavlja jednu treperavu liniju čije amplitude govore da je riječ o bilu lirskoga subjekta koji u metričkoj i stilskoj rav- ni nema nepoznanica. U tom bilu nema ni aritmije: rime ima pa nestane, riječ se ponovi pa se izgubi – sve u ravnomjernim i precizno mjerenim obrascima, koji su u funkciji Nikolaidisove ideje. Anafore, epifore, gradacije, metafore, onomatopeje, personifikacije, simboli – zapljuskuju nas zvukovima, slikama, značenjima... Sve to čini nemjerljivim užitak čitanja, a nas saučesnicima Nikolaidisovoga probuđenog otpadnika. Zato nas lirski subjekt u uvodnoj pjesmi bezmalo programski usmjerava: Ko ova slova bude sricao, Da se sjeti Da je sreća u malim stvarima, U prostoti, Sitnim životima koji ne miču? No uprkos tome što je lirski subjekt svjestan svoga položaja, iz ovih Nikolai- disovih stihova ne izbija samodovoljnička gorčina i oholost nego subjektova briga za svoje u svome, i to za sve one koji osjetiti nisu mogli punoću saznanja , jer gladi sred obilja i na javi sni / Predvorja su svake ljubavi koja vrijedi čekanje . I Nikolaidis se u ovom rukopisu srijeće s Njegošem. I to ne samo simbolički, na vrhu svoga brda, u jednoj samotničkoj sobi, ili time što je pogled njegova lirskog sub- jekta konstantno usmjeren k Lovćenu. Taj se susret zbio u krajnje suptilnoj intertek- stualnoj sponi s čistim lirskim zanosomNjegoševim i s čuvenom konstrukcijom lika Batrićeve snahe. Ali je i na tom mjestu Nikolaidis osebujan, skoro da iz tih stihova