Nova Istra

324 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Vladimir VOJINOVIĆ budućih hrestomatija, Jovan Nikolaidis se potrudio da u njima obezbijedi i mjesto za sopstvenu poetiku, odnosno sopstveni književni opus. Njegove pjesme, eseji, kratki i duži narativni tekstovi – sve to britko i skladno, upakovano u knjige nevelikoga formata – u ravnomjernim talasima nadolaze crnogorskoj književnosti. Najnoviji Nikolaidisov pjesnički rukopis donosi nova čuvstva prepoznatljivoga lirskoga subjekta. Katkada uhvaćene taktovima preciznoga metra, katkada rasute neukrotivim rimama, Nikolaidisove ideje upućuju na jedan osoben, iskustveni do- življaj svijeta, što nosi patinu samovanja i otpadništva: Ne prihvatih pleme, Kumstva, rodstveništva, Zato mi se život stani U logor odpadništva. Slobodu svoju hudu Ne mijenjah s njima, Prezreh tu ovisnost O osobenim znacima. Kome je na kraju lakše: Njima što su u krdu, Ili ovom samotniku, Pjesniku na Brdu!? Ovaj ośećaj svijeta iznikao je iz Nikolaidise recepcije crnogorske stvarnosti, koja ne prestaje da funcioniše po parametrima plemenski zadate kolektivne svijesti i pa- rametrima raznih anahronizama i društvenih devijacija o kojima je autor naširoko pisao u esejističkoj knjizi Crnogorska krivica . Uprkos tome što je posve nepopularno suditi kolektivu, u Nikolaidisovim rimama posve se dâ uočiti ona iskonska težnja pojedinca da se otrgne, i njegova britka osuda izrečena krdu . Lirski subjekt Nikola- idisov apsolutno razumije beznadežnost pozicije pojedinca u sredini stegnutoj fol- klornom tradicijom: Nakaze se oko mene gegaju U litiji svetosavskoj, Orom crmničkim poskakujuć – Braća po folkloru. Otud Nikolaidisov lirski subjekt i kada rodoljubivo poje, pjeva s gorčinom: